• Nitko se ne smije od mene udaljiti, a da se ne osjeti sretnijim i boljim Majka Tereza

Arka

U prvoj nedjelji došašća, Evanđelje nam donosi ulomak od evanđelista Mateja, u kojemu se govori o dolasku Sina Čovječjega. Taj se dolazak uspoređuje sa Noom i potopom koji je Gospodin u Starom Zavjetu pustio na zemlju. Isto kao što tada ljudi nisu znali da potop dolazi, tako i danas evanđelist upozorava da ne znamo dana ni časa kada će Sin Čovječji ponovno doći.

Nalazimo se u prvoj nedjelji došašća. Započeli smo sa pripremom naših duša i naših srdaca na skorašnji Isusov dolazak, na Božić. Ta naša priprava se na izvanjski način iskazuje misama zornicama, gdje rano ujutro dolazimo na svetu misu i tako pokazujemo svoju spremnost za Isusov dolazak, jer bdijući čekamo dolazak za koji ne znamo dana niti časa kada će doći. Nismo kao ljudi u Noino vrijeme, koji su živjeli kako je tko htio, ženili se, jeli i pili koliko hoće. Njima se tada potop činio nemogućim i nikoga nije to zanimalo. Tamo je bio jedan čovjek, Noa, koji je nešto pričao, ali oni su i dalje živjeli uživajući na sve načine koji su im pružali zadovoljstvo. A tada je došao potop, kada su se najmanje nadali. Danas, u ovo naše vrijeme, mi kršćani katolici, živimo u vremenu u kojem za Boga nema mjesta. Nalazimo se u istoj situaciji kao i Noa u svoje vrijeme. Nitko nas ne doživljava ozbiljno, nego svi misle da su najpametniji i da im Bog ne treba. Kao vjernici, koji imaju Boga na prvom mjestu u životu, naša je dužnost spremati svoje srce i dušu onako kako je Noa gradio svoju arku. Trebamo postojano graditi svoj vjernički život na sakramentima, koji su vidljivi znak nevidljive Božje ljubavi, naročito njegujući sakramente svete ispovijedi i euharistije. Gradeći na tim temeljima sagradit ćemo arku koja će nas sigurno i postojano nositi ususret Kristu, kada ponovno dođe na ovaj svijet.

U ovome vremenu došašća, još žarče pripravljajmo sebe za Isusov slavni dolazak, jer ne znamo ni dana ni časa kada će se dogoditi. Zato budimo pripravni u svakom času svojega života i ne dopustimo da nam druge, ovozemaljske stvari toliko okupiraju život da ne vidimo dalje od sebe i svoga zadovoljstva. Budimo spremni i ne odustajmo od priprema i građenja arke koja će nas nositi iznad voda ovoga svijeta i čuvati nas od sigurne smrti gušenjem, duboko, u nepreglednim prostranstvima mora ovoga svijeta. Borimo se za Boga, kojeg žele izbrisati, borimo se za svoj dom, kojeg žele srušiti, borimo se za obitelj, koju žele razoriti, borimo se za kršćanske vrijednosti koje žele uništiti, dok voda još nije previsoka i govorimo svima za njih te gradimo svoje arke, koje će nas nositi kada se razina mora podigne. Svatko gradi svoju arku i svatko od nas je Noa. Hoćemo li poslušati Boga i početi graditi, samo je na nama da odlučimo. Znamo što se dogodilo sa svima koji nisu slušali Božji glas. Vrata su se Noine arke zatvorila, i on je otplovio. Ostatak ljudi je ostao izvan.

Ovo vrijeme došašća izvrsno je vrijeme kada se na poseban način možemo posvetiti Bogu, kada možemo bolje pripraviti svoj život za Krista i kada možemo uistinu biti spremni na njegov dolazak. Budimo pripravni i svaki dan živimo svoju vjeru, jer možda nam je baš današnji dan posljednji, prije nego što ugledamo Sina Čovječjega gdje dolazi.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje.