• Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti Mt 11,28

Baciti kamen

U Psalmu 126 koji liturgija stavlja pred nas čitamo o radosti izraelskoga naroda po povratku iz babilonskoga ropstva. Narod upravlja svoju molitvu Bogu kako bi se u potpunosti izvršio njegov naum spasenja, da ne napusti svoga naroda u trenutku njihove obnove. Možemo reći da je ovo psalam nade kada, ljudski gledajući, ne postoji ništa i nitko na koga bi se moglo nasloniti i pronaći siguran oslonac i utočište. U takvim situacijama otkrivamo Božju veličinu i vjernost. Iako svaka radost dolazi iz srca koje je pročišćeno.
Kako je u ono vrijeme svome narodu ponudio spasenje iz babilonskoga ropstva, tako i nama svakodnevno nudi priliku za izbavljenje, za izlazak iz ropstva od nas samih, naših grijeha i svega onoga što nas čini robovima.

Poveznica između današnjih čitanja mogla bi biti tema „izlaska“. U evanđelju vidimo Isusa okruženoga pismoznancima i farizejima koji mu dovode ženu zatečenu u preljubu. Obraćaju se Isusu optužujući ženu, govoreći o ženi, ali ne ženi. Isus se najprije obraća njima, a zatim i samoj ženi. Upućuje joj riječi oprosta i utjehe: „Ni ja te ne osuđujem; idi i odsada više nemoj griješiti.“ S jedne strane imamo pismoznance i farizeje – protivnike svakoga oprosta, a s druge strane Isusa. On ne niječe problem, ne opravdava ženino ponašanje, nego poziva da svatko pogleda u sebe, u onaj bijedan i jadan „ja“ koji sputava. Isus u središte stavlja srce, osjećaje i želje svakoga čovjeka i potiče ga da nad njima bdije. Samo bdijući je moguće živjeti i djelovati autentično svoj kršćanski poziv.

Živimo u svijetu u kojemu svakodnevno susrećemo, čitamo, gledamo ogovaranja i klevetanja različitih vrsta. Ponekad se prepuštamo voditi onim što nam svijet daje i obećaje. Ali… što to svijet obećaje? Ima li uopće pravo nešto obećati? Ili se samo povlači od jedne do druge priče u kojima nalazimo „opravdanje“ za naše vlastite postupke. Evanđelje nas poziva da idemo drugom stranom, da se uzdignemo iz svakodnevice; da poletimo nebeskim prostranstvima; da gledamo očima milosrđa; da ne sudimo; da budemo istinski branitelji čovjeka. Ne dopustimo da nas „novinarska sloboda“ proguta te da osuđujemo druge. Prisjetimo se da budućnost spasenja, iako je besplatni dar Božji svakomu pojedincu, ovisi o njemu samome i o njegovu vlastitom zalaganju. Upravo ćemo tako jednoga dana moći uskliknuti sa psalmistom: „Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni.“

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.