• Neka mi posljednja riječ bude ta, da se uzdam u Tvoju ljubav R. Tagore

Biti na prvom mjestu

Osma nedjelja kroz godinu donosi nam odlomak iz Matejeva evanđelja u kojem se govori o služenju dvojici gospodara te o zabrinutostima za ovozemaljske stvari, no također se govori i o tome kako se trebamo pouzdati u Boga. Samim životom ovdje na zemlji usko smo vezani za materijalne stvari koje nas okružuju i koje nam pomažu u našoj egzistenciji. Problem se javlja kada nam te stvari postanu jedine bitne i kada sve činimo kako bismo ih imali još više, a zaboravljamo pouzdati se u Boga.

Ne budite zabrinuti…

Čovjek u svome životu odlučuje tko ili što će mu biti na prvome mjestu. Ovisno u kakvoj se situaciji i stanju nalazi, tako radi svoj popis od najvrijednije do one najbezvrijednije stvari. Postavljajući pitanje tko je na prvom mjestu, odgovor kod kršćana bi trebao biti Bog. Ali često to nije tako. Više se oslanjamo na sebe, na svoje sposobnosti, na svoj rad, na skupljanje materijalnih stvari, a Boga degradiramo na našoj ljestvici, jer nemamo vremena za njega zbog toga što se bavimo drugim stvarima. Današnje evanđelje nam donosi govor o pouzdanju u Boga. „Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.“ Osvrćući se s posebnom pažnjom na ovaj odlomak vidimo sebe i svoj život koji ponekad zna biti poganski, jer se samo brinemo za sebe i svoje potrebe, a nemamo pouzdanja u Boga. Zaboravljamo da smo djeca Božja. Naš odnos s Bogom možemo usporediti sa situacijom iz svakodnevnog života. Ako pogledamo roditelje i njihovo malo dijete, vidimo odnos sebe i Boga. Roditelji se brine za svoje dijete. Hrane ga, njeguju, brinu se za njega, oblače ga, čiste… dijete se ne brine za sutra, što će jesti, piti, obući. Ima potpuno pouzdanje u svoju majku i oca koji se brinu za njega. Takav treba biti i naš odnos s Bogom. Trebamo imati potpuno povjerenje u Boga jer on zna što nam je sve potrebno i to će nam sve dati.

Budimo kao djeca, imajmo potpuno povjerenje u našeg nebeskog Oca i predajmo mu svoj život. Budimo istinski kršćani koji imaju Boga na prvom mjestu. Svjedočimo svoju vjeru i ljubav ne brinući se za sutra, nego živeći sadašnji trenutak potpuno u Bogu i njegovoj ljubavi. A sve ostalo će nam se nadodati.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje.