• Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!Mt 5,9

Blagdan krštenja Gospodinova

Danas se krsti Krist u Jordanu, krštenje svoje s njime slavimo!

Današnji blagdan prilika je da se prisjetimo svojega krštenja. Istina, u tom trenutku nismo ga bili svjesni, ali napredujući fizički i duhovno mogli smo uvidjeti što krštenje znači svakome od nas.
Lukino evanđelje donosi nam izvještaj o Isusovu krštenju. Nakon trideset godina provedenih u tišini, u skrovitosti, došao je trenutak da se javno obznani svijetu. Krist to nije učinio dolaskom na konju uz buku i viku, nego jednostavno i ponizno. K Ivanu je pristupio kao jedan od onih koji su ga danima slušali kako poučava. Došao je kao jedan iz mnoštva, došao je kao jedan od grešnika. Krist se zbog nas učinio grešnikom da bi nas grešnike k sebi privukao. On nije došao „zvati pravedne, nego grešnike“.

U trenutku krštenja, slušamo, otvara se nebo i pojavljuje se Duh Sveti u obliku goluba. Pri Isusovu začeću Duh Sveti sišao je nad Mariju jednostavno i u tišini, a sada se otvara nebo da bi se pokazao dolazak Onoga koji ima doći. Duh Sveti izlijeva se nad njega, a glas s neba ori: „Ti si Sin moj, Ljubljeni; u tebi mi sva milina!“ Nema više zvijezde na nebu, nego sam Očev glas. Otac predaje Sina u svijet. U drugom izvještaju o krštenju čitamo kako glas reče: „Slušajte ga!“ Otac nam progovara s neba, progovara nam u Sinu. Njegov poziv „Slušajte ga!“ ne znači samo slušati njegove riječi i izvršavati ih, nego puno više. Otac želi da mu vjerujemo, da mu se svim srce predamo, da ga prihvatimo kao što je on prihvatio ovo naše bijedno tijelo.

Isus krštenjem izlazi iz staroga života, vise ne želi biti skriven. Započinje svoj javni nastup. Započinje svoj intenzivan rad s ljudima. Jedan od nas želi biti s nama. Želi ljudima donijeti kraljevstvo nebesko. Kristovo krštenje samo je znak onoga „velikog krštenja“ – njegove smrti i uskrsnuća. Krist nas je svojim krštenjem, svojom smrću i svojim uskrsnućem izbavio iz crne rupe, iz tame grijeha jer smo svi pozvani na svjetlost života. U ovom događaju promatrajmo i vjerujmo istinu po kojoj smo iz ropstva izvedeni na slobodu. „Isus je izišao iz vode i cijeli svijet zajedno sa sobom izdigao“, piše sv. Grgur Nazijanski te je „svojim krštenjem sirom rastvorio nebo koje je Adam bio zatvorio za sebe i za svoje potomke.“

Krštenjem je posvetio vode Jordana i vode krštenja. Prisjetimo se da smo u Krista kršteni i da smo Krista obukli. On je došao izvesti nas na svjetlo koje je on sam i na izvor vode od koje se ne žedni. U njegovu krštenju Bog nam je odgovorio pomoću – dao nam je svojega Sina za spas.

Govoreći o Kristovu krštenju, razmislimo o svojem krštenju kada smo postali djeca Božja. Tada je i nama Bog rekao: „Ti si sin moj, danas te rodih!“ (Heb 1,5). Bog dolazi k čovjeku objavljenjem, a čovjek k Bogu vjerom. Stoga, pitajmo se vjerujemo li u Onoga kojega je Bog poslao ili je naše vjerovanje samo tradicionalno? Što nam znači naše krštenje? Držimo li bijelom našu krsnu haljinicu i hoćemo li je takvu donijeti pred njegovo lice?

U krštenju na Jordanu Bog nam je objavio da moramo nasljedovati njegova Sina da bismo imali život. Molimo da budemo otvoreni prihvatiti ga kao našega učitelja i prijatelja da, njime obnovljeni, možemo činiti dobro svima u njegovo ime.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.