• Vi ste svjetlost svijeta Mt 5,14

Blagdan slobode

Nakon proslave Svetkovine sv. Josipa čija nas poniznost i samozatajnost uvijek nanovo potaknu na razmišljanje i pobude u nama neobičnu želju za iskrenijim kršćanskim životom, devet mjeseci prije Božića, Crkva nas poziva da proslavimo otajstvo neobičnog susreta dviju sloboda – one Božje koja je neovisna o bilo kakvim ljudskim parametrima i one ljudske koja nas katkada začuđuje svojim razmjerima.Slobodni Bog iz svoje posvemašnje slobode stvara slobodna čovjeka s kojim se susreće. Tako nam se sloboda čini zapravo najljepšim darom koji smo od Boga i mogli dobiti. Iz susreta o kojem nam govori današnji evanđeoski tekst, riječ koja nam se nudi kao naslov cijelog odlomka je sloboda. Tako da se iz susreta dviju sloboda rađa ona sloboda na koju smo pozvani, rađa se Onaj koji je jedini sposoban u potpunosti osloboditi čovjeka i ponuditi mu pravi put prema čovječnosti. Iz današnjeg otajstvenog susreta slobodâ, postaje je nam jasno da smo opet, uvijek iznova, na slobodu pozvani koja nam se nudi u Bogočovjeku koji je Sloboda u pravom i potpunom smislu te riječi.

Bog je tako htio

Bože, ti si htio da tvoja Riječ uzme ljudsku narav u krilu Djevice Marije. Udijeli nam da svoga Otkupitelja priznajemo Bogom i čovjekom te budemo dionici njegove božanske naravi.

Bog je htio iz svoje slobode svijetu ponuditi novu perspektivu koja nije plod ljudskih umovanja i dugotrajnih spekulacija. Ta nova perspektiva otvara se u Bogočovjeku Isusu Kristu koji nam nudi mogućnost dioništva u božanskoj naravi. Međutim, kao što se naša odluka za Boga ne događa nasilno niti nam se Bog ikada nameće, i drugi sudionik u susretu slobodâ – nepoznata žena, sasvim slobodno odgovora na ponudu. Da nije slobodan odgovor, bi li se uopće o ikakvoj slobodi moglo govoriti? Marija slobodno i pouzdano pristaje na Božje htijenje iako ne razumije u potpunosti, a možda uopće ne razumije, što se od nje traži. Time se očituje njena veličina, veličina i jakost Marijine vjere koja odlučuje da u njenu krilu Riječ Očeva uzme ljudsku narav. U tom susretu saznajemo jako puno o ženi o kojoj prije uopće nije bilo govora i koja se nigdje ne spominje. Premda se ne spominje, Mariju upoznajemo već u tom susretu kao ženu slobode iz koje se može oblikovati i žena prave i nepokolebljive vjere. Ipak, u susretu koji predstavlja početak nečega sasvim novoga očituje se najveća mogućnost čovjekova – susresti Boga i prepustiti se njegovu sigurnu vodstvu.

Marija je (po)vjerovala

Ako se sjetimo Zaharije, sjetimo se osobe koja ne vjeruje u prvi mah Bogu. Ne vjeruje u mogućnost da mu stara žena može roditi dijete iako je upoznat sa životima žena koje su od nerotkinja postale plodne žene, a obilježile su povijest izabranog naroda (Sara, Rebeka i Ana). U današnjoj liturgiji evanđelist nam govori o drugoj osobi, o ženi, djevojci iz Nazareta – Mariji. Ako se netko prvi put susreće s ovim evanđeoskim odlomkom, mora primijetiti neobičan Marijin postupak. Njena neobičnost plod je njene vjere tako da prvi naslov koji bi se mogao pripisati djevojci iz Nazareta može biti – žena vjere. Ne bilo kakve vjere, zato što vjera može biti slaba i kolebljiva, već vjere abrahamovskoga tipa; vjere u smislu posvemašnjeg predanja i povjerenja Bogu. Ono što je Bog htio, Marija je vjerovala. Ono što je Bog zamislio, Nazarećanka je ozbiljno prihvatila. Ono što je Svevišnji predložio, Marija je odvažno provela u djelo. Bog joj je ponudio nešto na što se samo vjerom može pristati, i Marija je pristala. Kao što je Bog Mariji došao u susret, neprestance i nama dolazi. Kao što je Marija iz svoje slobode vjerom odgovorila na Božju ponudu, i mi možemo iz darovane nam slobode, pristati na ponuđeni Božji plan. Zato od Marije možemo puno naučiti. Rasti u slobodi kao bi naša vjera bila prava. Jačati u vjeri kao bi naš život bio pravo sudjelovanje u Božjem naumu za cijeli svijet.

Ovaj tekst je objavljen u: Promišljanje. Comments are closed, but you can leave a trackback: Trackback URL.