• Samo se s ljubavlju živi. Samo se s bolom ljubi Anselm Kraus

I Bog je kušan (Mt 4, 1 – 11)

Prva korizmena nedjelja već nam je došla! Korizmene odluke već su u srijedu donesene. Sad je onaj prvi trenutak kada se možemo osvrnuti na iste i zaključiti hoćemo li ih se moći pridržavati. Pouzdajući se u Božju milost i pomoć, zasigurno hoćemo i isplatit će se! Jer, pisano je: „Tko ustraje do svršetka, bit će spašen!“ (Mt 24,13).

Isus kušan u pustinji

U evanđelju prve korizmene nedjelje, liturgija Crkve donosi nam dobro poznati ulomak iz Matejeva evanđelja o Isusovoj kušnji u pustinji. Ovaj odlomak je prepun simbolike. Mi ćemo se zadržati samo na nekim zanimljivostima.

Evanđelist nam prenosi kako Isusa Duh odvede u pustinju. Koliko se samo puta u životu žalimo na trpljenja koja podnosimo, boreći se svim silama protiv njih. Isus Nazarećanin, čovjek, na Zemlji je rastao i živio kao i svaki drugi njegov sunarodnjak. Uglavnom. Iako bez grijeha, bio je podložan kušnjama. Na primjer, na više mjesta u evanđelju spominje se kako su ga htjeli učiniti zemaljskim kraljem. Isus, međutim, uvijek sluša poticaje Duha Svetoga, koji ga upućuje na volju Očevu: Isus je kralj, ali Nebeski kralj; kralj svih svjetova. On zna svoje poslanje, i odolijeva kušnji. To je samo jedan od primjera. Isus je kroz sva četiri evanđelja „povezan“ s Duhom Svetim. Oni su jedno s Ocem, čiju volju Sin, u Duhu Svetome, vrši. Stoga, ne čudi kako Gospodin Isus sluša glas Duha kada ga nuka da ide u pustinju.

Kušanje

Pogledajmo što se zbilo dalje! Sotona mu pristupi i reče: „Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom!“ Jedna od najvećih ljudskih slabosti jest upravo kruh. Kruh kao hrana, piće, odjeća, kuća, stan, automobil. Ukratko, sve osnovne ljudske potrebe. Problem je u našem egoizmu i strahu u kojima nema ljubavi! Bojimo se za sebe, i u najboljem slučaju, za svoju obitelj. Isus nas uči, govoreći da je pisano, kako čovjek živi ponajprije od Boga i njegove volje; riječi, evanđelja, euharistije, blizine, a ponajvećma ljubavi i svijesti da jest u pravom smislu dijete Božje. Druga kušnja: „Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen!“ Ovdje Sotona preuzima Isusovu „taktiku“ – služenje Božjom riječju. To čini sa svakim od nas. Zato je važna ona Isusova rečenica, u Getsemanskom vrtu, trenutku njegove najveće slabosti, boli i ostavljenosti: „Bdijte i molite!“ Isus mu odgovara: „Ne iskušavaj Gospodina, Boga svoga!“ Isus odgovara odrješito, beskompromisno i jasno. Nije na čovjeku da Bogu postavlja ultimatume i da ga provjerava. Bog želi naše povjerenje, djetinje povjerenje. Oči koje ga promatraju pune pouzdanja i vjere da će biti, i da će Tata – Abba, dati! I konačno, završni udarac. Materijalno bogatstvo, moć, vlast, čast – sve, dakle. „Sve ću ti to dati, ako mi se ničice pokloniš.“ Prva zapovijed ima biti skršena, uništena: „Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“ (Pnz 6, 13). Sotona se postavlja iznad Boga. Kao prije svih vjekova: zavist, ljubomora, laž, neposluh, tako i sada. Ali sada želi uništiti i onoga kojega Bog najviše ljubi, njegova Sina, i nas – sinove u Sinu. Posinjenu po Isusovom utjelovljenu, muci, smrti i uskrsnuću te krštenju, ljubljenu djecu Božju. Isus mu veli: „Odlazi Sotono!“ i ispovijeda vjeru u Oca svoga. Sa Sotonom se ne razgovara. Isus ga se ljudskim autoritetom i slobodom odriče, a božanskim ga autoritetom tjera. Tako i mi. Imamo slobodu volje oduprijeti se zlu, i pobjeći će od nas, veli sveti Pavao. Približimo se Bogu i molimo ga za zaštitu i pomoć u borbi protiv Neprijatelja – Sotone! Kako evanđelje dalje veli: „Tada ga pusti Đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.“ Tako biva s onima koji ustraju do kraja.

A mi?

Svakodnevno smo pritisnuti teškim (koje se ponekad čine bezizlaznim) životnim situacijama. Molimo Duha Svetoga neka nas prosvijetli i pouči koje od tih trpljenja i kušnji Bog dopušta nama na izgradnju, drugima na spasenje. Božja ekonomija, naum spasenja, nije slična našoj. Mi bismo rado sve „na pladnju“. Stanje grijeha nas udaljava od Boga, poroci kopaju sve dublju jamu u koju nas žele baciti. No, Božja ljubav je ipak neizmjerna za svakoga od nas. Jer našem Ocu nije do smrti nas grešnika. On bi želio da se mi obratimo i živimo. Put do prvotnog obraćenja često je pun padova i ustajanja, a put do korijenskog obraćenja i stalnog obraćanja, okretanja (prema) Bogu, su kušnje.

Postoje također, kušnje i patnje koje smo si sami nametnuli, kroz našu slabost ili popustljivost ili pak jednostavno kroz neznanje. Od njih nas naš Gospodin želi čim prije osloboditi, naravno, na svoj način. To su redovito one s kojima se borimo na putu prvotnog obraćenja, no nije isključena slična borba i u zrelom stupnju vjere (koji nikako ne ovisi o dobi osobe, nego individualnom razvoju). Važno je istaknuti, što se vidi i iz samog ulomka, da je Sotona taj koji kuša Isusa i nas ljude kroz povijest. Neprijatelj, lažac, ubojica otpočetka, zavodnik, zmija, tužitelj su samo neki od naziva koji mu se pridaju. I svaki pojedini i svi zajedno opisuju njegovu ne – osobu.

Isus Krist je pobijedio zlo prije dvije tisuće godina svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Uspostavio je novi, milosni poredak. Po njemu spasenje dolazi na cijeli Božji narod. Na nama je da prihvatimo to spasenje i uključimo se u spomenuti milosni poredak. Neka nam ovo korizmeno vrijeme bude poticaj za rad na sebi, borbu protiv zla i grijeha te za sve snažnije prianjanje uz Oca po Sinu u Duhu Svetome i rast u ljubavi prema svim ljudima!

 

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje.