• Sve je moguće onomu koji vjeruje! Mk 9,23

Čovječje oko vidi sve oko sebe, ali ne vidi samo sebe!

Razmatrajući tekst svetoga evanđelja IV. nedjelje kroz godinu, za oči su mi zapele riječi čovjeka opsjednutoga nečistim duhom: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!“ Često se znam pitati kakva sam osoba, imam li i ja nečistih duhova – grijeha u sebi… Što, zapravo, činim da bih ih se riješio i oslobodio?

Slika Božja

Čovjek ponekad zaboravlja na čiju je sliku stvoren. Prepušta se ovome svijetu i živi kao da je sam sebi bog. Ovaj svijet je toliko iskvaren grijehom da ljudsko biće više ne prepoznaje svoga Stvoritelja u njemu. Naprotiv, živi u uvjerenju da je on stvoritelj i igra se stvaranja, pritom zaboravljajući da je on samo prah, da je načinjen od zemlje, da je stvoren na način da je Bog udahnuo svoj Duh u njega kako bi mogao živjeti i postojati. Bog je načinio čovjeka na svoju sliku i dao mu svoga Duha te ga učinio sustvarateljem ovoga svijeta, no čovjek, neposlušan, učini prvi grijeh, odbaci svoga Oca i postavi sebe za vladara ovoga svijeta, a sve to učini zbog stare zmije, sotone, kojoj dopusti ulazak u svoje srce.

Jesam li prihvatio otkupljenje?

Prije nešto više od dvije tisuće godina Bog se sažali nad stvorenjem u kojem živi Njegov duh te posla svoga Sina, Isusa Krista, koji na svojim leđima ponese na križ grijehe svih naraštaja ljudi. Čovjek smrću Isusa Krista bi otkupljen od svih grijeha. Mislimo: „To je super! Otkupljen sam! Ne moram se brinuti! Spašen sam!“, i to je lijepo, no žalosno je što mislimo da ne moramo i mi nešto činiti kako bismo postali spašeni. Čovjek i dalje sjedi na svom, vlastitom rukom, izgrađenom prijestolju i zanemaruje činjenicu da je Bog umro za njega.

Vidiš li dobro?

Čovječje oko vidi sve stvari oko sebe, sve što se događa pred njim, vidi ljude, druga Božja stvorenja, no ne vidi samo sebe. Čovjek vidi sve oko sebe, vidi druge ljude, no često zaboravlja zatvoriti svoje vanjske oči te otvoriti one na svome srcu i pogledati kakav je on sam iznutra. Kada bi gledao očima srca na svoju nutrinu, uvidio bi kako ima mnogo smeća i prljavštine koju je potrebno očistiti da bi se vidjela sva ljepota i sjaj slike Onoga na čiju smo sliku stvoreni. Sredstvo koje trebamo uzeti kako bismo se očistili jest sam Isus Krist. Pouzdanje i vjera te svakodnevno opredjeljivanje za Njega i njegovo Evanđelje, učinit će nas čistima i dostojnima našega Stvoritelja od kojega smo se odmetnuli. Prihvaćajući Isusa u svoje srce učinimo da sva prljavština i nečistoća – svi naši grijesi, vrište i nestaju iz nas kao što i piše u evanđelju: „Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziđi iz njega!” Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.“

Darivanje i život

Čisto srce čovječje opredijeljeno za Krista prepoznatljivo je u ovome svijetu preko ponašanja i djelovanja čovjeka u kojem se nalazi. Sebedarje je najveći pokazatelj čista i ponizna srca. Darovati sebe drugome, bez ikakva zadržavanja i grčevitog držanja onoga što imamo i što jesmo, znak je hoda s Kristom. Čovjek čista srca bi trebao biti svatko od nas, ali nažalost, malo je takvih ljudi danas. No uz veliku želju i Božju pomoć možemo očistiti svoja srca i biti svjedoci Ljubavi, a svi vi, Kristovi službenici, živite i dalje Evanđelje Isusa Krista i neka reakcije ljudi koji vas okružuju, a nemaju Krista u sebi, budu kao i u završetku današnjeg evanđelja: „Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: “Što li je ovo?”“ Svojim životom dostojnim Evanđelja, zaprepašćujmo i iznenađujmo sve one koji nas okružuju.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.