• Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit Ps 63,4

Dar besplatnosti

Slavimo XI. nedjelju kroz crkvenu godinu i liturgija pred nas stavlja novi izazov. Izazov koji nas potiče na ljubav i oprost. Svi molitveni tekstovi i sama liturgija riječi odišu čežnjom za Bogom, da ne skriva lice svoje od nas, nego da bude milostiv i usliši nas (usp. Ps 27,7.9). Gledamo to i u primjeru evanđeoske perikope o ženi grešnici i Isusovoj beskrajnoj ljubavi koja oprašta, koja omogućuje novi život.

Evanđelist Luka posebno voli i naglašava ovakve susrete i trenutke iz Isusova života. To su susreti s grešnicima u kojima na najjednostavniji način do izražaja dolazi veličina njegove ljubavi i milosrđa. U njima uočavamo Krista koji je snaga slabih i smrtnih (usp. Zborna), i u kojima su oprost i ljubav međusobno tijesno sjedinjeni. Jedno bez drugoga ne mogu. Oboje su dar besplatnosti.

Ako promotrimo opisani događaj, brzo ćemo uvidjeti tko je pozvan na gozbu, a tko nepozvan. Grešnica nije pozvana, ali je prisutna. Kako je uspjela ući, pitali su se mnogi. Prilazi Isusu i pere mu noge svojim suzama, briše ih kosom i maže ih pomašću. Ovaj događaj opisa je samo kod Luke i uvijek uznemiruje: grešničini čini su prouzročili Isusov oprost ili su pak znak zahvalnosti za već primljeni oprost? Ona je sigurno prepoznala neizmjerno Božje milosrđe koje oprašta. Tu je Božje ljubav na djelu: ljubav koja je prije svega i koja predstoji ljudskoj ljubavi. Budući da Bog ljubi, kadar je i opraštati. Kako mi ljudi možemo uzvratiti Bogu ako ne ljubavlju, vršenjem njegovih zapovijedi. Ipak, potrebni smo te Božje milosti i ljubavi koja u nama izvodi i htjeti i djelovati (usp. Fil 2,13). Ne znamo kako se grešnica pojavila na gozbi, ali je prisutna. Ona traga, traži njegovo lice (usp. Ps 105). U njoj je prisutna čežnja za istinskom srećom i pravom ljubavlju, koju je tražila na različite načine, ali tek ju je sada spoznala očitovanu u Isusu Kristu.

Papa Franjo je nebrojeno puta naglasio veličinu Božjega milosrđa i njegove ljubavi: „Ima nade za tebe, nisi više pod vlašću grijeha i zla! Pobijedila je ljubav, pobijedilo je milosrđe! Uvijek pobjeđuje milosrđe Božje“ (Urbi et orbi, Uskrs 2013.) Kako ne možemo shvatiti tu veličinu Božje ljubavi? Tako je jednostavna, a opet toliko komplicirana da bismo je shvatili našim ljudskim umom. Događa nam se upravo što i farizeju: Isusu nije bilo važno što mu nije bio oprao noge, što ga nije bio poljubio, ali mu je važno što nije svjestan da Bog pristupa i onima koji su na marginama društva. Isti taj farizej jest primjer svakoga od nas koji mislimo da nismo potrebni Božjega oproštenja, da smo dostatni sami sebi… Valja nam biti u trajnom traganju za Bogom koji nam svojim darovima krijepi zemaljski i duhovni život (usp. Darovna). Ljudski život je nemiran dok se ne smiri u Bogu koji je odgovor na našu čežnju za životom punim smisla.

„Gospodin dolazi svakome od vas. Želi vas usrećiti, ispuniti vas ljudskošću i dostojanstvom. Kršćanska vjera je susret s Kristom, živom Osobom koja životu otvara novi obzor, a time i odlučujuće usmjerenje“ (Benedikt XVI., Naučiti vjerovati). Upravo je ovo poruka današnjega evanđelja: otvoriti se djelovanju Božje milosti koja nam daje, koja nam vraća naše ljudsko dostojanstvo koje smo izgubili svojim padom u grijeh. Isusove riječi: „Idi u miru“ koje čujemo po završetku sakramenta pokore vraćaju nam nadu u bolje sutra. Vraćaju nam sigurnost da je Krist pobijedio grijeh, da „Božja ljubav može preobraziti naš život, dati da procvjetaju pustinje koje se nalaze u našem srcu“ (Urbi et orbi).

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.