• Samo se s ljubavlju živi. Samo se s bolom ljubi Anselm Kraus

“Deset Riječi”

Prvo čitanje nam u trećoj korizmenoj nedjelji predstavlja „Deset Riječi“ ili „Deset Božjih zapovjedi“ koje je Bog preko Mojsija objavio svome narodu na brdu Sinaju. Ovih „Deset Riječi“ tvore temelj vjere Božjega naroda. I nama, ove riječi danas, nisu strane jer smo ih i mi slušali od svoga djetinjstva i učili o njima i jer su jednostavno neizostavni dio vjerske prtljage.

Deset Božjih zapovijedi

Deset Božjih zapovijedi nisu samo niz visoko moralnih univerzalnih normi. Ove zapovjedi su puno više! One su temelj sadržaja o kojem ovise sav Zakon i Proroci, ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Da bismo ih što bolje razumjeli moramo zaviriti u vrijeme i okolnosti u kojima su nastale. Odabrani se Božji narod nalazio u pustinji. Iskusio je da ga je Bog izveo iz Egipta, kuće ropstva. Ali narod malo po malo zaboravlja što je Bog učinio za njega i počinje mu okretati leđa te živjeti daleko od Njega. Izrađuju si kumire, počinju se klanjati lažnim bogovima, njihovi međuljudski odnosi su narušeni mržnjom, zavišću, pohlepom… Zato u knjizi Izlaska Bog podsjeća svoj narod na ono što je učinio za njega „Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva“ (Izl 20,2). Bog ih podsjeća na to jer ne želi da ponovno postanu robovi drugih unutarnjih i vanjskih tiranija. I zato Bog daje preko Mojsija „Deset Riječi“ koje mogu osposobiti narod da žive u slobodi.

Sloboda

Ono što nam Bog želi reći u Deset zapovjedi su deset riječi o slobodi, a ne kakav teret ili ograničenje slobode kako ih pojedinci danas doživljavaju To su riječi saveza kojima se Bog obvezao da će nam darovati slobodu, ako smo spremni vezati se za njega. Jer On nije Bog koji želi tlačiti svoj narod. On je s njim dobro postupao u prošlosti. On je Bog koji je vidio nevolju Izraelaca i smilovao im se „Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu“ kaže Gospodin. Iz ovoga vidimo da Deset zapovjedi izviru iz Božje brige za njegov narod. Bog je vjeran, drži se svojih obećanja ali i narod se mora držati svojih. Držanje zapovjedi nije ništa drugo već odgovor na Božje osloboditeljsko djelo. Zato se ove zapovjedi mogu održavati samo u duhu ljubavi. Zato danas mnogi doživljavaju Deset Božjih zapovjedi kao teret, ili nešto što ograničava njihovu slobodu, ne shvaćajući da ovih deset riječi nisu nikakve zabrane već naputci za život. I tko ih ne doživljava u duhu ljubavi zasigurno neće moći ispuniti ni jednu od ovih zapovjedi.

“Izjeda me revnost za Dom tvoj”

Sveto Evanđelje nam prikazuje scenu protjerivanja prodavača iz hrama. Taj događaj bi se mogao protumačiti kao manifestacija svete ljubomore od strane Isusa jer se učenici sjetiše što prorok kaže: “Izjeda me revnost za Dom tvoj” (Iv 2, 17). Isus, kada je vidio hram preplavljen prodavačima, razljuti se te istjera sve one koji su kupovali i prodavali u njemu govoreći: „Pisano je: Dom će se moj zvati dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku“. Tada mjenjačima rasu novac i isprevrta stolove, a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.” (Iv 2,16). Gospodin je iz hrama istjerao one koji su tražili samo svoju korist, tj. one koji su u hram dolazili samo prodavati i kupovati. A hram je mjesto susreta sa Gospodinom. Hram je za Židove bio srce kulta, simbol prisutnosti Boga, a oni su stavili ispred Boga svoje vlastite ljudske interese. Njegov čin vodi zapravo jednom cilju, to je zapravo reakcija na sve ono što nas udaljava od Boga. I ovdje se može vidjeti što se dogodilo sa svima koji ne poštuju Zapovjedi Božje, postali su robovi vlastitih interesa, stavljajući sitne zemaljske interese ispred Boga.

Hram

Nadalje vidimo da Isus govori o jednom drugom hramu, o hramu svoga tijela, pa kada ga Židovi upitaše kakvo znamenje im može pokazati, Isus im odgovori: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.” Isus je govorio o hramu svoga tijela, što Židovi nisu razumjeli. Po očekivanju Staroga Zavjeta Bog će na kraju vremena podići svoj šator među ljudima. On će tako konačno naći svoje prebivalište među ljudima. Jeruzalemski hram je bio slika koja je pokazivala ono što će poslije doći. U evanđelju po Luki Isus proročki predviđa uništenje toga grada. A znamo da se to i dogodilo 70. godine poslije Krista kada ga je razorio Tit sa svojom vojskom. Zar je srušen hram molitve? Nikako! Onaj hram, kojega više nema, nije se mogao zvati kućom molitve jer prema riječima proroka“ Dom moj će se zvati dom molitve za sve narode“ (Iz 56,7). Ovo proroštvo se ostvarilo u Isusu Kristu. Bog je postao čovjekom, susreće se u čovjeku Isusu i trajno ostaje među ljudima, točnije u njihovim srcima. Tako sveti Pavao piše: „Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, njega će upropastit Bog. Jer Hram Božji je svet, a to ste vi“ (I Kor 3,16-17).

“Neću se postidjeti tada kada budem pazio na zapovjedi tvoje“

Svi koji vjeruju u Isusa Krista i ljube ga, su živo kamenje koje gradi novi Božji hram. U gore navedenom citatu sveti Pavao opominje zajednicu vjernika u Korintu, koji su zastranjivali povodeći se za poganskim običajima i načinom življenja. Ove riječi su i nama danas opomena da zavirimo u naš hram, u naše srce. Da ga otvorimo Bogu da uđe i da u njemu isprevrće sve naše vlastite interese, da mu dopustimo da iz našega srca istjera sve što nije dobro. Bog nam je dao zapovjedi kao put u slobodu, nije dovoljno samo reći ja vjerujem u Isusa Krista, i demoni su vjerovali u Isusa ali ga nisu ljubili, i zato su mu govorili što ti imaš s nama. Potrebno je vjerovati i ljubiti Isusa i reći mu da moj život pripada Njemu i ozbiljno shvatiti njegovu ljutnju i brigu za hram Božji to jest za naše srce. Zar ne znate da ste Hram Božji i Duh Božji prebiva u vama? Postavimo si pitanje je li naše tijelo, naš život, naše srce zaista hram Božji ili je špilja razbojnička? U „Deset Riječi“ što ih je Bog izrekao narodu na Sinaju, pokazuje im put kako može uspjeti njihov život, ove upute važe i za nas danas. Uspjet ćemo samo ako ih shvatimo kao putokaz u slobodu i na njih odgovorimo u duhu ljubavi, i ovih „Deset Riječi“ će nam sigurno pomoći da očuvamo čistim hram Božji, tj. naše srce. U psalmu 119 neki pobožan čovjek razmatra o mudrosti i dobročinstvu zapovjedi. On moli: „O, kada bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila! Neću se postidjeti tada kada budem pazio na zapovjedi tvoje“ (Ps 119,5).

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.