• Istina će vas osloboditi Iv 8,32

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

U današnjem evanđelju imamo čudo u kojem se Isus očituje kao gospodar života i smrti. Vraća u život dvanaestogodišnju kćer nadstojnika sinagoge Jaira.

Jair je bio “jedan od nadstojnika sinagoge”, kojih je znalo biti u jednom mjestu tri do sedam. Nadstojnik sinagoge brinuo se za redovno i uredno odvijanje subotnjeg bogoslužja u sinagogi. Kako se radi o Kafarnaumu kao gradu Galileje na Genezaretskom jezeru u kojem je Isus proveo najveći dio svoga mesijanskog djelovanja,očito da je Jair omogućio Isusu često nastupanje u sinagogi te i sam povjerovao u autentičnost Isusova poslanja. Ta vjera potaknula ga da Isusa dovede u svoju kuću bolesnoj kćeri koja je bila na umoru. Ako je ona uz to bila i jedinica, kako bilježi Luka, Jairu je do njezina ozdravljenja stalo i zato da se njegov rod u Izraelu ne ugasi. Jair vjeruje u ljekovitost Isusova polaganja ruku. Ovaj dodir je čin osobe po kojoj Bog ozdravlja, ne neki magijski postupak.

Sugrađani javljaju Jairu da mu je kći umrla i traže da više ne zadržava Učitelja, jer od smrti nema lijeka. Isus sluša taj razgovor i ohrabruje Jaira: “Ne boj se! Samo vjeruj!” Vidio je u njemu početnu vjeru i traži da se prestane bojati te da nastavi vjerovati. Isus ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu. U Isusovoj primjedbi “Dijete nije umrlo, nego spava” Marko ne želi reći da je Jairova kći samo zamrla nego sa Svetim pismom gleda smrt kao san, ne potpuno gašenje ljudske osobe. Isus gleda djevojku onako kako je Bog vidi. Tako je siguran da će je oživjeti da smatra njezino oživljavanje već sigurnom činjenicom. Svjedoci uskrišenja su roditelji djevojke te Petar, Jakov i Ivan, koji su ujedno svjedoci preobraženja i samrtne borbe Isusove. Buka onih koji “plakahu i naricahu” je orijentalno obredno naricanje kao znak poštovanja prema pokojniku i sućuti s ožalošćenom rodbinom. Susjedi su toliko sigurni da je djevojka umrla da već počinju obred žaljenja i ispraćaja. Zato se podsmjehuju Isusu koji tvrdi da djevojka spava. Isus uzima djevojku za ruku i tako uspostavlja s pokojnicom osobni kontakt. Zatim joj govori aramejske riječi “Talita kum!”, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. Isus odmah naređuje da joj dadnu nešto jesti.

Razmatrajući ovaj događaj u kojem Isus otklanja tjelesno nevolju djevojčice, uočimo kako mu nije bilo “ispod časti” posvetiti svoju pažnju i božansku moć ženi koje u ono doba u Izraelu nisu imale važan društveni i vjerski položaj. Radi nje je pristao da upadne u obrednu nečistoću. Kao sljedbenici ovakvog Isusa učimo mi muški kršćani poštivati žene u obitelji, Crkvi i državi, ali i svaku osobu kojoj je potrebna naša ljudska i vjernička pomoć.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Comments are closed, but you can leave a trackback: Trackback URL.