• Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge Iv 13,34

Dolazak Mesije

Isusov rođak Ivan Krstitelj kod puka je svojim djelovanjem pojačao mesijanska iščekivanja. I u narodu se postupno rađala misao da bi upravo Ivan mogao biti Mesija. I zato, kako nam govori početak današnjeg evanđelja, Ivan upozorava okupljene daMesija dolazi poslije njega. Ali, taj Mesija toliko je jači od njega, toliko ga nadilazi, da mu on nije dostojan ni sandale s nogu skinuti, kako to čini rob svojem gospodaru. Mesija će krstiti Duhom Svetim. Takvo krštenje bit će neusporedivo učinkovitije nego krštenje vodom kojom on krsti. Krštenje Duhom Svetim bit će potpuno očišćenje iznutra.

I mi smo ljubljeni

Drugi dio današnjeg evanđelja izvješćuje: “Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba, gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: “Ti si sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“

Nije Isus trebao biti kršten Ivanovo krštenje bilo je za obraćenje grješnika. A Isus nije bio grješnik. Bog ne može griješiti. Radi nas on je bio kršten. Da nam pokaže da smo mi grešnici i da moramo primiti sveto krštenje. Ne čitamo danas ovo evanđelje dan nas potakne na krštenje, je mi smo već kršteni. Važno je ovo za nas danas zbog riječi Oca nebeskoga: “Ti si sin moj, Ljubljeni. U tebi mi sva milina.“ Mi smo kršteni dok smo još bili nejaka djeca. Nismo to zapamtili. A i poslije nismo o tome razmišljali. Nije nam postalo jasno ono najglavnije. Jeste li svjesni i da je na dan našega krštenja Otac nebeski rekao: “ Ti si sad moje ljubljeno dijete“. Krštenje je rođenje iz Boga. Krštenje je učlanjenje u Božju obitelj. Nismo mi, kao Isus, pravi Bog, ali jesmo djeca Božja, jer smo dionici Božje naravi.

Naša nas vjera uči da su ljudi djetinjstvo Božje izgubili zbog grijeha praroditelja Adama i Eve, zbog grijeha nazvanog “Istočni grijeh“. Pri našem krštenju, po Isusovim zaslugama, vraćeno nam je to izgubljeno djetinjstvo. Ne zaboravimo nikada Očeve riječi koje nam je upravio na dan našega krštenja: “Ti si sin moj, Ljubljeni! Ti si kćer moja, Ljubljena!“ Ne zaboravimo to nikada! Ne zaboravimo to kad nam je teško, jer se osjećamo bespomoćni, nesposobni, slabi, grješni, bolesni, siromašni – u svakoj našoj nevolji! Ne zaboravimo to kad se istinski trudimo da budemo poslušna djeca Božja, pa zato ne možemo biti poslušna djeca ovoga svijeta, što nam onda pribavlja mnoge neprilike! Nebeski nas Otac svojim očinskim okom uvijek pazi, Duh Sveti svojom milosti uvijek bdije nad nama!

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje.