• Istina će vas osloboditi Iv 8,32

Govoriti jezikom ljubavi

Isus danas pred nas stavlja novu zapovijed: „ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge!“

Svatko od nas može se identificirati kao pripadnik određenoga naroda, određenoga grada, određene skupine. Svaki čovjek negdje je rođen i priča određeni jezik i to je njegova identifikacija. Svatko od nas član je određenog društvenog poretka koji je priznat od ostalih naroda. U Hrvatsku dolaze mnogi stranci jer je Hrvatska poznata kao turistička zemlja. Mi njih redovito prepoznajemo po jeziku kojim pričaju ili po nekim drugim obilježjima koja su specifična za određenu zemlju. Tako prepoznajemo mi njih i oni nas.

Unatoč jezičnoj i kulturološkoj različitosti ali i svakoj drugoj mogućoj različitosti, kao kršćani katolici pripadamo jednoj Crkvi – katoličkoj i apostolskoj. Mi vjernici pripadamo istoj Crkvi koja nas ujedinjuje bez obzira na razlike. Međusobno se poznajemo i znamo da pripadamo istoj vjeri. Međutim, kako nas prepoznaju oni koji nisu vjernici, koji ne pripadaju Katoličkoj Crkvi? Po čemu oni mogu znati da smo učenici Isusovi? Isus nam govori sada i ovdje: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas, jer će po ljubavi koju budete imali jedni za druge svi znati da ste moji učenici.

Krist je pred nas stavio nedostiživi rekord u ovoj kategoriji. On je postao mjerilo ljubavi. Toliko nas je ljubio i volio da je kao neograničeni Bog uzeo ovo smrtno i ograničeno tijelo, utjelovio se i došao među nas. Bio nama jednak u svemu osim u grijehu, podnio muku i smrt, te na posljetku uskrsnuo da bi nama darovao život – život koji nikada neće prestati! I nije ljubio samo nas, svoje učenike. Ljubio je svakoga čovjeka, svakome je darovao svoju ljubav. Može li tko od nas tako ljubiti? Ne može, ali može ljubiti koliko mu njegove ljudske ograničenosti dozvoljavaju!

Po tome, koliko ljubimo one koji su oko nas, ostali će nas prepoznati kao njegove učenike. Odgovorni smo jedni za druge, jer nam je On to ostavio u baštinu. Zapovijed da ljubimo jedni druge nije dana niti upućena nekome drugome. Nije upućena samo vjernicima koji su živjeli prije dvije tisuće godina, nego je ona upućena i nama. Ljubav nam je darovana, a mi je često sebično zadržavamo samo za sebe. Svatko od nas nalazio se i naći će se u prilikama kada može iskazati svoju ljubav drugome.

Lijep je osjećaj kada osjetimo da nam netko iskazuje ljubav, da se prijateljski prema nama odnosi.Ne postoji nitko kome ljubav nije darovana. Ona je ulivena krepost koju svaki čovjek posebno dariva. Lijepi je osjećaj kada osjetimo da nam netko iskazuje ljubav, da se prijateljski prema nama odnosi. Lijepo je biti voljen. Isus pred nas stavlja nešto najljepše što možemo ostvariti – ljubiti jedni druge kao što je on ljubio nas. Može se činiti da je teško ljubiti one koji su oko nas. Životni problemi i brige, nerazmirice oko svakojakih stvari, stavljaju nas u poziciju da neke jako teško možemo ljubiti. Pa si postavljamo pitanje: Da li ja zaista mogu njega ili nju prihvatiti i voljeti, ljubiti kako to Isus traži? Toliko mi je zla učinio ili učinila i ja još da na sve to uzvraćam ljubavlju. Možeš draga sestro i dragi brate ljubiti i takvog čovjeka jer ga je Krist ljubio i za njega također kao i za tebe darovao svoj život! Nije lako, ali nije ni nemoguće. Kroz mnoge nam je nevolje proći kako bismo ušli u kraljevstvo nebesko, govori nam sv. Pavao u Djelima Apostolskim! Ljubav će nam pomoći kako bismo te nevolje što lakše nadvladali i stigli do željenog cilja – Kraljevstva Božjega!

U tome raspoloženju osnažujmo svoju vjeru ljubavlju jednih prema drugima jer je ljubav jezik vjere, a naša se vjera poznaje po našoj ljubavi!

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.