• Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!Mt 5,9

Isus izvor vode za život vječni

Ovo nedjeljna blagovijest govori nam o izvoru žive vode, a taj izvor žive vode ima i svoje ime, zove se Isus iz Nazareta, Gospodin koji je sposoban i dan danas dati nam vode sa svoga izvora, sa svoga izvora ljubavi. Možemo primjetiti kako Isus kao Židov ide razgovarati sa Samarijankom, a dobro se znalo da Židovi i Samarijanci ne komuniciraju, no Isus krši sve te odredbe i odlazi razgovarati sa ženom koja je žedna i duhovno i fizički. On spoznaje da ova žena ima potrebu za izvorom koji ne može presušiti nikada, spoznaje da ova žena nema ni svoga muža to jest da ih je imala već petoricu i da je i dalje ostala nesretna i neispunjena, mogli bismo reći da više nema „volje za životom“. Sveti Ivan Zlatousti će reći „Ne vidite li, braćo moja, kako je neprimjetno Isus Krist uzdiže do najvišeg nauka i do savršenstva vjere? Na početku ona ga je promatrala kao Židova šizmatika i kršitelja zakona, da bi potom, kad je Isus otklonio ovu optužbu, nakon što je čula govoriti o živoj vodi, pomislila da je govorio o naravnoj i osjetilnoj vodi. Shvaćajući potom da je voda koju je On obećao bila duhovna, povjerovala je da to piće ima snagu utažiti joj žeđ, ali još uvijek nije znala što je ta voda, nego je još sumnjala.“

O koliko je velika tajna Božje ljubavi prema nama koji padamo svakodnevno u našim kušnjama i problemima. Ponekad nemamo snage izdignuti se ispod tereta našega križa, pa i mi poput ove Samarijanke imamo potrebu za vodom, ali ne za onom vodom od koje se napijemo pa ožednimo ponovno, nego za onom vodom koja će nas napojiti zauvijek, koja će nam dati sreću, mir, spokoj u našoj duši. Izvor žive vode to jest Krist govori nam svakodnevno: Ja sam tu, ljubim te, ne boj se, ja sam tu kraj tebe dođi i ti na izvor žive vode, dođi i ti napojiti se da više ne žeđaš. Samo mu moramo otvoriti naše srce poput Samarijanke koja je prvo sumnjala, a potom povjerovala i ne smijemo biti tvrdoglavi. On je taj koji nas poznaje bolje nego mi sebe sami, ta On je taj Izvor od kojeg potječemo i kojem ćemo se vratiti. Zato te pozivam da i ti otvoriš svoja usta i raskrineš koprenu svoga srca i zapjevaš sa psalmistom koji kaže „ O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.“ (Ps 63,2) I kada učiniš to sa vjerom Gospodin će te napiti vodom milosti koja izlazi iz Njegovog probodenog boka i koja nikada ne može presahnuti i dakako, onda više nećeš biti prazna pustinja nego ćeš uživati u Gospodinu Bogu svomu, i više nikakva obećanja ovoga svijeta neće te moći zavesti.

fra Vjekoslav Maksimilijan Džijan

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje.