• Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!Mt 5,9

Isus, kao ni ono Ilija i Elizej, nije poslan Židovima

C04wNajprije zapažamo da su ljudi bili oduševljeni Isusovim tumačenjem ovog teksta:
„Danas se ispunilo ovo što vam još odzvanja u ušima”, nije izazvalo odbacivanje Isusa.
To je došlo tek kad ih je on provocirao s Ilijom u Sarepti Sidonskoj – u inozemstvu – i s Namaanom Sircem.
Egzegeza danas govori da se ovdje pokazuje jedan Lukin problem (F.Bovon). On nije, od početka pa do konca Djela apostolskih, shvatio zašto Izrael nije priznao Isusa kao Mesiju. A to znači da Luka svoj problem s događajima u Nazaretu čini i našim problemom što baš nije tako nevažno za homiletsko zahvaćanje. Ako uzmem tekst kako tamo stoji, onda su Židovi u Nazaretu samo ukrućeni, jer ne žele vjerovati da je Isus poslanik Božji (pomazanik). A to ne vrijedi samo za Nazaret, nego u Lukinim očima, i za sav Izrael.

U najmanju ruku za one od židovskog naroda koji nisu htjeli Isusa priznati Mesijom. Onda u homiliji mogu jako potegnuti protiv svih koji ne priznaju Isusa, uključivši i Židove koje treba obraćati. Što se ovdje previđa kod Luke i kod drugih evanđelista, su brojni izvještaji o događajima nakon Duhova, gdje su se mnogi iz židovskog naroda priklonili Isusu i kršćanskoj zajednici.
Scena u Nazaretu jasno pokazuje zašto je ljudima u Nazaretu bilo teško prihvatiti Isusa kao Božjeg poslanika. U Izraelu je postojala jaka i vrlo konkretna predodžba kako će Mesija doći, što će činiti i kako će spasiti izraelski narod. Pa znamo da su i učenici očekivali da će Mesija osloboditi Izraelce od rimske vlasti i vladanja stranaca i ponovo uspostaviti Davidovo kraljevstvo.

Mislim da nam ovo daje prigodu da, u propovijedi, budemo malo pažljiviji zbog čega Izraelci nisu prihvatili Isusa kao Mesiju. To posebno vrijedi u pogledu na Veliki petak i uskrsno jutro kod učenika. Za njih je najprije na Veliki petak mesija umro, tek dolaskom Duha Svetoga na Duhove vraća se i vjera u Isusa.
Kršćanska misija među poganima nije imala takve poteškoće, jer se ovdje nije propovijedalo protiv nekog konkretnog mesijanskog očekivanja. Što je trebalo potaknuti Židova učvršćenog u njegovoj vjeri da napusti svoje poimanje Biblije, da se bez postavljanja pitanja okrene kršćanskom gledanju na Bibliju? Tu je poganima bilo mnogo lakše. Oni su dolazili bez „hipoteka” u kontakt s Pavlovim propovijedanjem ili drugih misionara.
Moglo bi se još reći da su i Grci imali neku vjeru.

Isplatilo bi se jednom rastumačiti zašto su neki Židovi odbacivali Isusa – to su bili onda, u prvom redu, ljudi upućeni u Pisma i školovani, a ne jednostavan puk.
Drugi pristup bi bio interesantan: kako mi, kao zajednica, postupamo s rečenicom: Prorok nije poštovan u svom zavičaju. Mislim da u mnogim župama nije baš lako svećenicima pa i vjeroučiteljima, jer ih se drugi ne stide prosuđivati i osuđivati..zašto on to čini? Pa mi ga poznamo! Imaju li ti ljudi pred očima nešto boljega? Pa i kod djece u školi se ne gledaju sposobnosti, nego tko može bolje činiti?
(Usp. Don Ivica Matučić)

Ovaj tekst je objavljen u: Uncategorized, Vijesti. Comments are closed, but you can leave a trackback: Trackback URL.