• Vi ste svjetlost svijeta Mt 5,14

Isusov investicijski poučak

Evanđeoski odlomak koji čitamo u 33. nedjelju kroz crkvenu godinu stavlja pred nas Isusovu prispodobu o talentima i gospodaru koji daje svoj imetak slugama na korištenje. Dar koji su sluge dobile potpuno je besplatan, što je uostalom i glavna karakteristika svakoga dara. Nadalje pratimo kako se sluge, njih trojica odnose prema tome daru što ga dobiše od svojega gospodara. Suvremenim rječnikom rečeno, pratimo tijek njihovog ulaganja, njihov odnos prema onome što im je darovano kao i konačni rezultat ili dividendu koju dobivaju na kraju. Ipak, namjera ovoga razmatranja nije pouka osnovama ekonomije, nego prije svega promišljanje o našem odnosu prema darovima koje smo mi dobili i dobivamo od našega Gospodara te kako se odnosimo prema njima. Ova parabola nudi nam jedan zanimljiv pogled na život, pomalo neobičan i izazovan, iz perspektive vječnosti. Isus nam kroz ovu prispodobu želi reći da ćemo istinski razumjeti naš život na Zemlji jedino ako pokušamo razumjeti stvarnost koja dolazi poslije života. Pomaže nam vidjeti da za Isusa život nije nešto što treba živjeti pasivno, sramežljivo ili u strahu. Naprotiv, duboka je i trajna sreća postojano služiti Gospodinu kako nam govori zborna molitva ove nedjelje, a ona se ostvaruje u našem svakodnevnom životu ispunjavajući povjerene nam dužnosti i obveze koristeći pri tome talente/darove koje smo od Njega dobili.

Svakomu prema njegovoj sposobnosti

Zanimljiv je taj treći sluga, dobio je najmanje, samo jedan jedini talent. Budući da su talente dobivali prema sposobnostima lako možemo zaključiti kako je ovaj bio nesposoban. Od njega se, budimo realni, najmanje očekivalo i on je najmanje napravio, nije htio učiniti ni onaj minimum koji se od njega očekivao jer je bio zao i lijen. Svoju lijenost pokušao je opravdati gospodarevom strogošću.

Sva trojica slugu mogu nam poslužiti kao model prema kojem ćemo vrjednovati vlastiti život. Nije pitanje, je li nam Gospodin dao talente ili darove za činiti ove ili one stvari, pitanje je jesmo li mi te darove prepoznali, služimo li se njima i kako ih koristimo. Svatko od nas dobio je određene sposobnosti, vještine, darove, mogućnosti koje tijekom života treba tako koristiti da u trenutku Gospodarevog povratka začuje riječi: Uđi u radost Gospodara svoga. Vrijeme koje se događa između primanja darova i Gospodarevog povratka jest naš život. Dok živimo imamo vremena koristiti svoje sposobnosti, postajati bolji ljudi. Očovječivati se, suobličavati se onoj slici na koju smo stvoreni, a to je slika Božja. Postajemo više ljudi što više slobodno djelujemo i stvaramo. Upravo mjesto u kojem se možemo što više ostvariti jest naš svakodnevni život. Dnevne, obične, tako jednostavne  i male stvari koje su svakodnevno stavljene pred nas čine nam priliku za ostvariti se kao ljudi. Suprotnost  tome jest lijenost i tu je tragična poruka promašenosti života trećega sluge.  Lijen čovjek, čovjek koji ne želi raditi, stvarati, mijenjati sebe i društvo u kojem živi jest ono što se najviše protivi Božjoj zamisli o svijetu i čovjeku. Osim što se čovjek lijenošću ne ostvaruje, još je tragičnije što se tako i od Boga udaljuje. Zamislimo samo koliko smo puta i mi samo bili lijeni, koliko nam je vremena uzaludno potrošeno na gluposti, potpuno isprazne stvari: duga spavanja, ispijanja kava, bezvezne razgovore, gledanja televizije, surfanja internetom. A pogledajmo što smo sve mogli postići koristeći svoje talente umjesto što smo ih zakopali negdje duboko u svojoj nutrini. I naravno, da su svi drugi krivi za naš neuspjeh, počevši od Boga – koji je stvorio takav svijet, krivi su roditelji – koji nam nisu dovoljno dali; kriva je Crkva – koja je takva kakva jest; kriva je politika, ma svi drugi, samo ne mi sami.  Stvorimo odluku i počnimo koristiti svoje sposobnosti, vrijeme i darove koje smo dobili na takav način da čujemo one radosne riječi: Valjaš slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga.

Ne uzeti u obzir ljudski obzir

Pokušavajući opravdati svoj neuspjeh, zli i lijeni sluga, izrekao je i jednu istinu. Ta je da se bojao. Njega je bilo strah, a strah je vrlo nezgodna stvar. On nas blokira u našem djelovanju. Priječi ostvarenje naših namisli. Strah doslovno pokapa naše mogućnosti i tako djeluje da na sve načine želi izbjeći bilo kakve poteškoće. Najučestaliji oblik straha jest ljudski obzir. Bojimo se onoga što drugi misle, ili preciznije rečeno, onoga što mi mislimo da drugi misle. Ah taj ljudski obzir! Koliko je samo dobroga propušteno učiniti zbog njega. Na poseban način, prisutan je u nama kršćanima. Kada se pojave poteškoće, i kada nas život suoči s izazovima te kada bismo trebali hrabro istupiti kao oni koji su otkupljeni krvlju Jaganjčevom tada se pojavi taj ljudski obzir i mi se povlačimo van u tamu. Naprotiv, zanemarimo ljudski obzir te hrabro i odvažno nastupajmo kao kršćani uvijek u svakoj prilici, onda kada je zgodno i nezgodno, budimo vjerodostojni svjedoci Radosne vijesti osnaženi Duhom Svetim neustrašivo plovimo na moru našega života ne bojeći se oluja i nevremena jer na tome putu nismo sami.

Gospodine, dao si nam mnogo, naši životi, puni su tvojih darova, to su talenti koje si povjerio svakome od nas osobno, kako bi donijeli ploda u našim životima. Učini nas sposobnima mudro ih koristiti.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje, Uncategorized. Both comments and trackbacks are currently closed.