• Istina će vas osloboditi Iv 8,32

Je li dopušteno dati porez caru?

U čitanju iz prve poslanice Solunjanima Pavao ističe vlastito oduševljenje čuvši kako ova zajednica živi svoju vjeru, ufanje i ljubav u Isusa Krista. Bog je izabrao ovaj narod kao što je to učinio i sa izraelskim narodom. Pavao upravo to ovoj zajednici daje do znanja ističući kako evanđelje koje je došlo u zajednicu nije samo riječ nego je to evanđelje u snazi Božjoj – živa i djelotvorna Riječ Božja. Solunjani su postojani u vjeri u Krista Gospodina, što Pavla osobito veseli naglašavajući kako ih se spominje u svojim molitvama. Krepost vjere, ufanja i ljubavi su tri teologalne kreposti. Samo ih Bog može dati, zato što su dionice u onome što je vlastito samo Bogu i zato što je Bog cilj i motiv božanskih kreposti. Tu se očituje snažna povezanost ove zajednice i njihova Stvoritelja.

Koalicija protiv Isusa

U Evanđelju slušamo Isusov odgovor na pitanje: „je li dopušteno dati porez caru ili nije?“ Isus je iz perspektive farizeja odavno pretjerao sa svojim načinom života propovijedajući, ozdravljajući i poučavajući narod. I u ovom slučaju vrebaju kako Isusa optužiti. Odlučili su maknuti ga sa „pozornice“ ušavši u koaliciju sa herodovcima kako bi ga zajedno uhvatili u klopku riječi. Zanimljivo je vidjeti kako dvije strane, farizeji i herodovci, koje su oprečne u svojim svjetonazorima zajedno žele maknuti Onoga koji je „trn u oku“ i jednoj i drugoj strani, ali i mnogim drugima. Farizeji preziru novac jer se to protivi prvoj zapovijedi Dekaloga, a herodovci pak stojeći na strani cara podržavaju novac, a ujedno i porez. U kakvoj se Isus situaciji zapravo nalazi? Ako odgovori da je dopušteno dati caru porez, onda se svrstava na stranu cara čime bi po farizejima prekršio prvu zapovijed Dekaloga te time ne bi bio istinski Židov. Ako pak kaže da nije dopušteno, tada bi bio protiv cara i njegove vladavine. Isus daje odgovor koji ga izvlači iz ove financijske, ali i političke igre jer su se udružili farizeji i herodovci kako bi ostvarili zapravo svoj politički cilj. Pitanje koje je naizgled isključivo – ili jedno ili drugo – biva odgovoreno tako da je izazvalo razočarenje i jednih i drugih. Nije odgovorio na pitanje onako kako su oni htjeli nego je rekao: Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje. Njihov se plan nije ispunio, za ovaj odgovor ga ne mogu optužiti, naprotiv dao im je dobru lekciju. Ovdje primjećujemo da je Isus odgovorio na pitanje ne prekršivši prvu Božju zapovijed, ali također ne ogriješivši se o cara i njegov porez.

Zašto me iskušavate licemjeri?

No, njih nije zanimao odgovor kao odgovor, nego Isusov pad u klopku. Nisu se oni pomirili sa ovim neuspjehom, naprotiv oni su pratili Isusa slušajući ga i postavljajući mu pitanja i čekajući da kaže nešto za što bi ga mogli optužiti. Taj isti Isus koji je bio mučen, umro i pokopan te uskrsnuo od mrtvih i danas je „trn u oku“ mnogima. On je živi Gospodin, prisutan u našem sadašnjem životu kao što je bio prisutan u svim generacijama prije nas – „Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“(Mt 28, 20b). Prema tome, taj isti Isus prisutan je u kršćanima danas i kao takav izložen je istim klopkama i stupicama jer nije maknut sa „pozornice“ života. Mi kršćani moramo biti spremni na takve i još i gore klopke, a tako će biti, kako nam je i sam Gospodin obećao,  u sve dana do svršetka svijeta.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje, Uncategorized. Both comments and trackbacks are currently closed.