• Nitko se ne smije od mene udaljiti, a da se ne osjeti sretnijim i boljim Majka Tereza

Još jednu godinu…

Crkva obilježava treću korizmenu nedjelju, koja je sva u jednom apelu, obratite se ( usp Lk 13,3). Današnja čitanja nam otkrivaju i ljudsku slabost koja ide do mjere nevjere. Isus želi da se obratimo i vratimo Bogu, jer samo tako ćemo moći donositi plod.

U prvom čitanju iz knjige Izlaska, slušamo o Mojsijevu pozivu, Bog ga zove iz gorućeg grma da se vrati u Egipat i da izvede narod iz ropstva u obećanu zemlju. Važno je uočiti da je cijeli događaj započeo Bog i On ga nastavlja voditi. On se objavljuje kao sveti, te Onaj koji nadilazi zemaljsko vrijeme i prostor. Ja sam koji jesam, u starozavjetnom kontekstu znači: Ja sam onaj koji je uzrok svega što postoji. Bog koji djeluje u ljudskoj povijesti. Mojsije i Izraelci upoznat će tko je Bog tako što će doživljavati i prihvaćati ono što on za njih čini. Bog koji osobno zahvaća u ljudsku povijest biti će sve više upoznavan i priznavan.

 U drugome čitanju vidimo kako se sveti Pavao osvrće na starozavjetni tekst, te podučava svoju novoosnovanu kršćansku zajednicu kako treba tumačiti sv. Pismo. On ističe kako je srž Staroga zavjeta oslobođenje iz Egipatskog ropstva, što on primjenjuje na Krista i naše spasenje. Tako se Pavao služi poukom Izraelove prošlosti da bi urazumio svoju novu zajednicu koju je osnovao u Korintu. Pavao im govori kako su Hebreji za vrijeme svoga izlaska iz ropstva bili obdareni Božjom pomoću; prisutnost oblaka, prelazak preko Crvenog mora, dar blagovanja mane, izbijanje vode iz stijene. U svojoj tipologiji vidi u prijelazu Izraelaca preko Crvenog mora neku vrstu krštenja na Mojsiju. U tom prolazu kroz morske valove gleda sliku krštenja koja je izlazak iz grešnosti u duhovni preporod. Dar hrane 40 godina u pustinji povezuje sa euharistijom kojom Bog hrani nas kršćane.

Prilika

U evanđelju vidimo da je tekst dio opomena koje je Isus rekao narodu. Evanđelista Luka susreće nas s dvije teške nesreće iz onog doba – Kristova doba. Evanđelje možemo podijeliti i gledati u tri djela koje je Luka spojio u jednu cjelinu. U r. 1-3 nam govori o krvoproliću kojega je učinio rimski upravitelj nad židovskim hodočasnicima u jeruzalemskom hramu za vrijeme žrtvovanja. Ljudi su taj događaj shvaćali kao izravnu Božju kaznu za grijehe, ljudi su tumačili da je onaj koji pretrpi nasilnu smrt teško sagriješio. Ali Isus ne dijeli takvo mišljene sa njima, sa svojim sunarodnjacima, on ga odbacuje i podučava ih da ti ljudi nisu sagriješili ništa više od drugih.

U nastavku r.4-5 govori o jednom drugom žalosnom događaju koji se dogodio: rušenju jedne kule na jugoistoku Jeruzalema kada je dosta ljudi izgubilo život. Naravno, Isus i ovaj puta odbija povezanost kazne i opet poziva sve na obraćenje. Pripovijedajući Isusu te događaje, njegovi sugovornici očekuju njegovo objašnjenje, ali Isus njihovu pozornost usmjeruje na nešto puno važnije. On nastoji svima otvoriti oči, kako svojim sunarodnjacima, tako i nama danas, da u tim i sličnim nesrećama vide ozbiljan znak čovjekove ugroženosti, ako zbog grijeha nije u miru s Bogom. Zato ih Isus upozorava, kako njih, tako i nas danas, da prije nego osudimo druge, trebamo preispitati svoju vlastitu pravednost, da prestanemo tumačiti nečije nesreće kao kazne za njihove grijehe, već da trebamo preispitati svoj stav pred Bogom, i da trebamo mijenjati svoj život, a ne se baviti tuđim. To bi bila glavna poruka ovoga evanđelja na sredini korizmenog vremena.

I na kraju u trećem dijelu evanđelja r. 6-9 zaključuje sa usporedbom o neplodnoj smokvi, a njezina poruka je kako je Bog dobar i strpljiv i kako daje priliku svakome čovjeku, pa i onome koji već dugo ne daje plod života po vjeri. Već je Stari zavjet sliku Boga primjenjivao na odnos Boga i njegova naroda (usp. Iz 5,1-7), a u vinogradaru Isus vidi sebe koji svojim pozivom na obraćenje želi zaustaviti Božju srdžbu i ljudima dati priliku za obraćenje. On želi sve ljude potaknuti da iskoriste vrijeme Božje strpljivosti i urede svoj odnos s Bogom. I na kraju nam ostaje samo da shvatimo ovo vrijeme ozbiljno, da preispitamo smisao našega korizmenog posta, da li naš post zaista mijenja našu nutrinu ili je naš post samo popis stvari koje ne jedemo ili koje ne prakticiramo kroz ovih 40 dana. Naravno odricanje nije loše, samo ono ne smije biti konačno, nego sredstvo za postizanje nečeg puno većeg.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.