• Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom. Albert Schweitzer

Susret bogoslova srednjoeuropskog cetusa u Cresu

„U duhu naše stare tradicije…“

Dobre tradicije treba zadržati, stara je poslovica. Jedna od takvih je i „Juniorentreffen“ (susret bogoslova), koji već dugi niz godina organiziraju Provincije franjevaca konventualaca srednje Europe (CEC). Ovaj susret odražava duh zajedništva franjevaca konventualaca te je pravi izvor franjevačke duhovnosti i okrjepa u burnom vremenu u kojem živimo. Domaćin ovogodišnjeg susreta bio je, od 2. do 6. travnja 2013., creski samostan svetoga Frane, na čelu sa gvardijanom fra Zdravkom Tubom. U tom samostanu borave još fra Ferdinand Ćavar te dvojica postulanata Antun Radovanić i Vilček Novački , koji su nas više nego izvrsno primili. Tema ovogodišnjeg susreta bila je „Franjevački izvori“. Na istome je sudjelovalo 17 sudionika iz Njemačke, Slovenije i Hrvatske. Tri provincijalna ministra (fra Bernhardin M. Seither, fra Milan Kos, fra Ljudevit Maračić) tri magistra bogoslova (fra Joseph Bodensteiner, fra Danilo Holc i fra Josip Blažević) te dva njemačka, tri slovenska i petorica hrvatskih klerika). Na susretu je aktivno sudjelovao i Generalni asistent za srednju Europu fra Miljenko Hontić.

Uvodna događanja

Na Cres su dan prije početka samog susreta stigli hrvatski bogoslovi s ministrom provincijalom fra Ljudevitom Maračićem te magistrom fra Josipom Blaževićem kako bi obavili posljednje pripreme za sam susret. Slijedeći dan poslijepodne stigla su braća iz Njemačke, a odmah potom i iz Slovenije. Susret je službeno započeo u utorak 2. travnja bratskom večerom u blagovaonici creskog samostana. Uslijedilo je kratko razgledavanje samog samostana i vrta te zajedničko Povečerje u kapelici svetog Maksimilijana Kolbea, koja je ujedno bila mjesto svih liturgijskih slavlja tijekom susreta. Meditativna, kakva jest, uistinu je doprinijela stvaranju obiteljske atmosfere za vrijeme svete mise i molitve Službe časova. Po pitanju izbora jezika, svaki dan je jedna od nacija imala „svoj dan“. Nepromjenjivi dijelovi mise moljeni su na latinskom jeziku, dok se kod misnih čitanja, propovijedi i molitava, većim dijelom koristio narodni jezik nacije čiji je dan bio. Službeni jezik je bio talijanski, a prevodilo se na njemački i slovenski jezik. Dakle, imali smo pet jezika u uporabi.

Pravi radni dan

Već u srijedu čekao nas je vrlo intenzivan dan. Braća iz Njemačke bila su zadužena za animaciju liturgije. Dan smo započeli molitvom i doručkom, a potom je uslijedilo prvo predavanje na temu „Uvod u franjevačke izvore“ fra Milana Gele. Fra Milan se izvrsno osvrnuo na najvažnije teme zastupljene u Franjevačkim izvorima te spise svetoga Franje, na poseban način na autografe. Latinskom izrekom „Tole et lege“ sve nas je pozvao na produbljenje Izvora, u svrhu boljeg poznavanja samoga svetoga Franje, te razvijanja svojeg vlastitog franjevačkog poziva. Potom je uslijedilo predstavljanje svakog klerikata jednim scenskim prikazom. Hrvati su se predstavili scenom „Savršena radost“ izvodeći scenu u klaustru creskog samostana. Nijemci su odabrali događaj susreta svetoga Franje sa sultanom Melek El Kamilom, izvodeći scenu pantomimom u samostanskoj blagovaonici. Slovenska braća su pak odabrala događaj susreta s vukom u Gubbiju, koji su podijelili s nama u kapitularnoj dvorani sv. Bonaventure. Svi prikazi su bili vrlo duhoviti, ali i sa snažnom duhovnom porukom te su svakako bili izraz truda i zanimanja za ovaj susret od strane samih bogoslova.

Nakon ručka i kratkog odmora uslijedilo je kratko klanjanje pred raspelom u crkvi svetog Frane predmoljeno od strane hrvatskih bogoslova. Potom je hrvatski Provincijalni Ministar fra Ljudevit kratko progovorio o povijesti crkve sv. Frane u Cresu, dok nas je fra Zdravko Tuba proveo kroz samostanski muzej te knjižnicu i arhiv samostana. Po završetku razgledavanja uslijedilo je drugo predavanje na temu „Oporuka svetoga Franje Asiškog“ koje je održao fra Ivan M. Lotar. U nešto manje od jednoga sata progovorio je o glavnim temama prisutnim u Oporuci, te o iznimno velikoj, ozbiljnoj i značajnoj duhovnoj vrijednosti istog spisa za sve franjevce danas. Nakon predavanja uslijedio je rad po skupinama na istu temu „Franjevačkih izvora“. Bilo je uistinu predivno biti svjedokom zanimanja i želje za poboljšanjem života u našim franjevačkim zajednicama. Saslušavši mišljenja pojedinaca došli smo do zaključka kako je iznimno važno za naš osobni poziv, ali i zajedničko poslanje naših klerikatskih zajednica bolje poznavanje Franjevačkih izvora, koje svakako treba biti stečeno tijekom prve, a produbljeno za vrijeme trajne formacije. Predviđeno vrijeme za rad u skupinama pokazalo se kratkim, te je to jedna od točaka kojoj će se dati više prostora u budućnosti. Radni dio dana završio je plenumom u kapitularnoj dvorani gdje smo razmijenili mišljenja te molitvom Večernje u kapelici.Navečer smo imali zajedničku večeru te predstavljanje pojedinih nacija i provincija.

Razgledavanje otoka Cresa

Slijedeće jutro osvanulo je posve sunčano i toplo kao da je znalo da nam baš takvo vrijeme treba jer pred nama je bilo razgledavanje otoka Cresa. Bogu hvala! Liturgijski dio predvodila su braća iz Slovenije. Najprije smo se zaputili u grad Osor gdje smo uz stručno vodstvo velečasnog Vjekoslava, župnika, obišli župnu crkvu i grob sv. Gaudencija te mjesni muzej. Nakon Osora odredište su bile Lubenice gdje smo posjetili neizostavni vidikovac i uživali u pogledu na naš predivni Jadran. Obilazak otoka Cresa zaključili smo posjetom mjestu Valunu gdje smo u sakristiji crkve imali izvanrednu priliku vidjeti poznatu Valunsku ploču – jedan od najstarijih dokumenata na hrvatskom jeziku i glagoljici koji imamo u Hrvatskoj. Uslijedio je bratski ručak na otvorenom uz more.

Poslijepodne istoga dana uslijedio je kratki obilazak grada Cresa uz vodstvo fra Zdravka Tube. Posjetili smo i župnu crkvu Gospe Snježne. Nakon kratkog obilaska grada uslijedila je lectio divina franciscana na temu „Molitva pred križem svetog Damjana“ koju je predmolio fra Josip Ivanović. Susret smo započeli u kapitularnoj dvorani svetog Bonaventure uvodnim razmatranjem, potom je uslijedila osobna meditacija, a nakon nje razmjena iskustava iz razmatranja – colactio, kojeg su animirali hrvatski bogoslovi. Može se reći da je sama lectio bila vrlo plodonosna i uspješna upravo zbog aktivnosti većine za vrijeme podjele iskustava iz razmatranja. Potaknuti dvama predavanjima i sveopćim bratskim ozračjem, isplivala su na površinu sva nadahnuća prikupljena prethodnih dana. Važnost milosti Božje u življenju svake od bogoslovnih kreposti, Gospodinova prisutnost danas u mome životu; On je Bog koji se zanima za svaki vid mojega života te ključni aspekt ispravne vjere u životu kršćanina, samo su neki od izrečenih zaključaka. Uslijedila je Večernja kao i svakoga dana te bratska večer uz roštilj.

Pula – bogata prošlost i naša dva samostana

Idući dan, spakiravši stvari, pozdravili smo se s creskom braćom te zahvalili na gostoprimstvu i radosti zajedničkog susreta proteklih dana. Zaputili smo se prema trajektnoj luci – odredište: Pula. Stigavši u pulskoga sv. Franu, srdačno nas je dočekao gvardijan fra Đuro Vuradin. Razgledavši samostan i crkvu pod vodstvom fra Ljudevita slavili smo svetu misu. Potom je uslijedio ručak te razgledavanje grada Pule i drugog samostana te župne crkve sv. Ivana Krstitelja franjevaca konventualaca uz vodstvo fra Nikole Rožankovića.

Po završetku razgledavanja pulskog sv. Ivana zaputili smo se u Zagreb. Kroz istarsku i kvarnersku buru, gorski snijeg pa sve do zagrebačke kiše, sretno i uspješno smo stigli na zagrebački Sveti Duh. Uslijedila je večera, a nakon nje bratsko druženje u klerikatu uz dogovor za slijedeći susret Juniorentreffen koji bi trebao biti održan nagodinu u njemačkom Schwarzenbergu.

„Nijedan vjetar  nije pogodan za onoga koji ne zna gdje ići, ali za nas koji znamo i povjetarac je dragocjen!“

Posljednji dan susreta započeli smo euharistijskim slavljem koje je u klerikatskoj kapelici sv. Josipa Kupertinskog predslavio fra Miljenko Hontić, Generalni asistent za srednju Europu. U prigodnoj homiliji pozvao nas je, kao i papa Franjo, da se „uputimo“. Nikako ne biti pasivan, već po primjeru Marije iz Magdale ne predati se, ići u potragu za Isusom uvijek iznova. Podcrtao je svakako Isusova ukazivanja upravo onima koji su bili najveći grešnici te nas je time sam Gospodin pozvao da se ne bojimo. Na kraju je istaknuo važnost osobnog susreta s Kristom uskrslim, koji nam omogućava naviještati evanđelje „svemu stvorenju“. Zanimljivo je upotrijebio i jednu Rilkeovu rečenicu: „Nijedan vjetar  nije pogodan za onoga koji ne zna gdje ići, ali za nas koji znamo i povjetarac je dragocjen!“ „Jedan od takvih povjetaraca neka bude i naš Juniorentreffen!“ pozvao je fra Miljenko. Po završetku sv. mise uslijedio je obilazak samostana Svetoga Duha, župne crkve sv. Antuna i okolice.

Braćo, do slijedeće godine!

U ovakvim trenucima svakome kroz glavu prođe psalam 133: „Kako je lijepo, i kako je milo kada braća žive zajedno!“ Nismo birali jedni druge. Svatko je svakome dar od Boga. Nametnut? Prije darovan, to valjda ovisi o pogledu na život. Predivan tjedan je iza nas, brojne manifestacije Božje milosti za svakoga od nas. Vjerujem da su braća iz Njemačke i Slovenije uživala i bila uistinu zadovoljna, bilo samim programom, bilo hrvatskim gostoprimstvom. Tvrde da jesu, a to se i vidjelo na njima. Hrvati svakako jesu. Pokazalo se više nego dobrom idejom da braća bogoslovi održe nekoliko predavanja na zadanu temu, i da animiraju sve skupa te će se to prakticirati i u budućnosti. Nema riječi hvale svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se ovaj susret realizira. Hvala prije svega dragome Bogu, koji nas ovako predivno okuplja svake godine! Hvala braći u Cresu, Puli i Zagrebu na gostoprimstvu, hvala svim Provincijalima, magistrima i bogoslovima. Neka dobre tradicije poput ove budu njegovane i u budućnosti, jer one su te koje izvrsno i predivno odražavaju duh zajedništva franjevaca konventualaca. Neka ovaj susret bude svima nama poticaj za dublje studiozno i duhovno proučavanje franjevačkih izvora u kojima najbolje i najtočnije odsjeva duh našeg Utemeljitelja – asiškog siromaška – svetoga Franje!

[nggallery id=50]

Ovaj tekst je objavljen u: Povodom, Vijesti. Both comments and trackbacks are currently closed.