• Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svojuMt 9,38

Krist je Kralj!

Iako živimo u političko-društvenom uređenju koje se naziva parlamentarna demokracija, uvjeren sam kako nam pojmovi kralj, kraljevstvo, monarhija i njima slične nisu nimalo strane, naprotiv, poznajemo ih barem iz bajki i priča koje smo čuli u svome djetinjstvu. Obično se uz kralja vezuje moć, čast, bogatstvo, sjaj, blještavilo, luksuz… Kako kao vjernici spojiti sva ta značenja koja se pripisuju jednome kralju s današnjom svetkovinom Krista Kralja, kako ispravno razumjeti poruku današnjeg evanđelja i u skladu s njom oblikovati svoj život? Kako u kraljevski zaglušujućoj buci ovoga svijeta čuti odgovor koji nam nosi Isus Krist?

Svetkovina koju danas slavimo uvedena je u liturgijsku godinu 1925. godine, dakle vrlo je mlada za dvijetisućljetnu povijest Crkve, i to na inicijativu pape Pia XI. kao odgovor i protutežu totalitarnim režimima koji su u to vrijeme grubom snagom oružja prijetili svijetu.  Slavi se na kraju crkvene godine kako bi  predstavljala njezin vrhunac i završetak. Crkva ističe Krista Kralja koji osuđuje svako nasilje i želi se nametnuti samo služenjem.

Isusova hrabra nemoć

U današnjem evanđeoskom odlomku za oko mi je zapela osoba Pilata. Pilat je rimski namjesnik, upravitelj, sudac, onaj koji ima moć, vlastodržac svoga vremena. Pred njim se nalazi jedan vrlo neobičan čovjek, za ono vrijeme, koji je optužen da se prozvao kraljem. Sudski postupak je u tijeku. Sudski postupci u ono vrijeme trajali su puno kraće negoli danas i redovito nepovoljnije za okrivljenike, što će se uostalom pokazati i u ovom primjeru. Pilat mi je zanimljiv što pita, on je čovjek koji ima vrlo konkretna pitanja i na njih traži odgovore. Jasne i nedvosmislene. Isus, može nam se činiti na prvi pogled, kao da ne želi dati odgovor na postavljeno pitanje, zapravo odgovara protupitanjem. I odgovor koji će dati vjerujem da nije bio zadovoljavajući za Pilata. Zapravo bio je zbunjujući i siguran sam kako je otvorio brojna druga pitanja. Pilat pita jedno, a Isus odgovara nešto sasvim drugo. Drugačije nije moglo ni biti. Ovdje stvari funkcioniraju na dvije potpuno različite i međusobno oprečne razine, jedna razina je ona pilatovska koja je usredotočena na ovozemaljsko, a druga Isusova koja upućuje na onozemaljsko, na jednu veću duhovnu stvarnost – kraljevstva Božjeg. Primjećujem izrazitu hrabrost u Isusovom nastupu pred Pilatom, iako je znao da ga Pilat može osloboditi, on ne uzmiče, već hrabro svjedoči istinu svojega poslanja, on i ovome trenutku naviješta poruku spasenja koja je jako blizu. Zamislimo sebe na trenutak u situaciji u kojoj je bio Isus. Kako bismo mi sami reagirali na nepravednu optužbu? Kako bismo se samo grčevito borili za dokazivanje vlastite nevinosti?! Koje bismo sve argumente iznijeli u svoju korist (vjerojatno bismo imali i kojega svjedoka koji bi mogao reći koju nama u prilog)? Isus naprotiv, mirno, staloženo, potpuno svjestan svega onoga što ga čeka, jasno i nedvosmisleno iznosi istinu koja oslobađa. Hrabra nemoć Isusovog odgovora, kako se površno može zaključiti, vodi nas do temeljne poruke današnjeg evanđeoskog odlomka kao i današnje svetkovine. U svakoj životnoj situaciji, u školi, na faksu, na poslu, u tramvaju, jednom riječju u našoj svakodnevici, moramo svjedočiti za istinu i Istinitoga, bez obzira na zahtjevnost, moguća brojna pitanja, nerazumijevanja, pa čak i otvorena protivljenja onih koji nas okružuju. Isus je došao na svijet, svojim životom posvjedočio Istinu i svima nama ostavio nenadmašan primjer koji moramo nasljedovati ukoliko želimo biti njegovi učenici.

A mi?

Pilat kao i carstvo u čije ime je vladao, davno su prošli, kao i tolika druga carstva, kraljevstva, kneževstva i države, a kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta traje i danas i trajat će uvijek. Jer Kralj kojega mi danas slavimo jest Alfa i Omega, Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar. To je naša nada, naša radost i naše pouzdanje. Gospodin je Svevladar, Gospodin je s nama, Gospodin je naša snaga. Gospodin Isus u nama je svojom milošću i snagom Duha Svetoga. On je Kralj! Mi smo pripadnici njegovoga kraljevstva. Čusmo riječ Istine i ne oglušismo se na nju, nego je prihvatismo sa svom bremenitošću koju nosi u sebi i sa svom zahtjevnošću. Preko nje primismo obvezu izgrađivanja, širenja i učvršćivanja kraljevstva nebeskoga i to već ovdje na zemlji, u svakodnevici i jednostavnosti života. Osmijeh, topla riječ, bratski pogled, blizina i nadasve prisutnost u životima naših najbližih odličan su početak izgradnje kraljevstva koje nije od ovoga svijeta.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.