• A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav 1 Kor 13,13

Kuc, kuc

Evanđelje prve nedjelje Došašća započinje rečenicom: „Pazite!“ Slobodno si možemo postaviti pitanje što da pazimo?! Što nam Isus želi poručiti ovom rečenicom? Na što nas potiče? „Bdijte jer ne znate kada je čas.“ U ovoj rečenici možemo vidjeti kako nas Gospodin potiče na budnost, na spremnost nas kršćana kako bismo spremni dočekali njegov dolazak. Ne toliko spremni fizički, koliko je bitno da ga dočekamo duhovno spremni.

Kako postati spreman?

Mi ljudi stvoreni smo na sliku Božju te se prema tome trebamo ponašati i djelovati sukladno svome Stvoritelju koji nas je oblikovao i sazdao da budemo slični Njemu. Opisujući ljudskim pojmovima, Bogu dajemo karakteristike koje su nama razumljive, ali moramo znati da Ga nikada ne možemo ograničiti u neki pojam jer Bog većma nadilazi svaku riječ kojom ga opisujemo. Mi smo ograničena bića i nikada u potpunosti nećemo moći spoznati Boga, ali kako bismo bar donekle približili Boga našemu shvaćanju, pridajemo mu različite epitete, kao što su  dobar, blag, milosrdan, pravedan, brižan… i još mnoge druge. Opisujući Boga na takav način opisujemo način i norme ponašanja, ali i sam način života na koji bismo trebali živjeti te sve vrline koje bismo trebali posjedovati i vježbati se u njima, jer stvoreni smo na sliku Božju. On je naš uzor i trebali bismo svi težiti da postanemo savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski. Biti kršćanin u današnjem svijetu je “lako”. Puno ljudi naziva sebe kršćanima i kada ih se pita što su po vjeroispovijesti, odgovore da su kršćani, katolici. Vidimo da nije teško biti kršćanin, katolik. Samo trebaš reći i to je to! No, međutim, je li to uistinu tako? Može li nešto postati nešto drugo samo ako se drugačije nazove? Je li cigla postala kruh, ako za nju kažemo da se zove kruh? Vjerujem kako nije. Tako i kršćani! Nisi kršćanin samo ako se zoveš kršćaninom! Taj naziv sadrži i svoju bit! Ne može cigla biti kruh, ako ciglu nazovemo kruhom, niti čovjek može biti kršćaninom, ako se tako naziva. Svaki naziv uz sebe veže određena obilježja, i cigla i kruh, ali i kršćanin. Možemo si postaviti pitanje koja su to obilježja kršćanina, a odgovor ćemo pronaći na prvim stranicama Biblije gdje piše da Bog na svoju sliku stvori čovjeka. Ako se nazivamo kršćani, onda vjerujemo kako smo stvoreni na Božju sliku, a ako smo stvoreni na Njegovu sliku, onda trebamo odražavati Boga u sebi, odražavati ga u svom životu, a ne biti samo neka apstraktna i nedefinirana slika.

Jesi li izabrao?

Bog nam je dao najveći dar, darovao nam je slobodu po kojoj se možemo suobličavati Njegovoj slici, ali isto tako po njoj možemo postajati sve apstraktniji i udaljeniji od Boga. Čovjekova sloboda nije u izboru, ona se nalazi u odabiru. Tek kada se odlučimo za nešto i to učinimo, tek tada dar slobode darovane od Boga doživljava svoju puninu i svoje ostvarenje. Odlučiti se za Boga nije dovoljno samo jednom u životu, a ako vam netko kaže da je dovoljno samo jednom, znajte da laže. Čovjek se svakoga dana, i to više puta u danu, odlučuje za ili protiv Boga! Potvrdu za to nalazimo u Svetom Pismu gdje piše da što god učinimo jednome od ove najmanje Gospodinove braće, da Njemu činimo! Koliko smo puta bili u situaciji pomoći nekome u njegovu poslu? Koliko smo gladnih nahranili, žednih napojili, bolesnih pohodili? Koliko smo samo djela milosrđa propustili učiniti? Jesmo li pomogli sa kojom darovanom kunom one siromahe koji, sjedeći na prljavom podu, prose za život? Kako se odnosimo prema onima koji nam nanose nepravdu? Opraštamo li im? Kako se odnosimo prema nadređenima, a kako prema onima ispod nas? Molimo li za druge? Ispunjavamo li svoja obećanja? Držimo li do svoje riječi? Držimo li do dostojanstva svake osobe? Možemo vidjeti da pitanja samo nadolaze kao lavina koja se spušta niz obronke planine i kako dira u našu savjest te nam postavlja pitanje od krucijalne važnosti, a to je: “Za koga si se odlučio? Za Boga ili protiv njega?”

Biti kršćanin

Bdijte jer ne znate kada će se Gospodar vratiti! Mnogi su već pokušavali, a mnogi će još pokušati odrediti datum smaka svijeta, posljednjeg suda ili ponovni dolazak Isusa Krista. Do danas nitko nije pogodio, ali ako se ovim tempom nastave određivati datumi, možda netko jednom i pogodi. A što onda? Hoćemo li biti spremni? Hoćemo li ga budni dočekati ili će nas pronaći pozaspale? Živjeti na način stalnog opredjeljivanja za Boga učinit će nas spremnima za Njegov povratak, učinit će nas sličnijima Njegovoj slici, učinit će nas kršćanima! Nećemo se više samo nazivati kršćanima! Bit ćemo kršćani!!

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje, Uncategorized. Both comments and trackbacks are currently closed.