• A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav 1 Kor 13,13

Ljubav iznad svega

Slavimo VII. nedjelju kroz crkvenu godinu. Današnja čitanja pozivaju nas na svetost – savršenost, Ijubav – oprost. Ipak, k svemu dolazimo po Ljubavi. Sveti Pavao nas podsjeća da smo hram Božji i da Duh njegov prebiva u nama. Podsjeća nas da smo sveti. Upravo se u skladu s tim i imamo ponašati i tako živjeti. Evanđeoski odlomak nastavak je već dužega niza u kojem Isus progovara o „kristolikom“ načinu životu.

Kako postati blažen već ovdje na zemlji? Nije uopće lako. Isus nas usmjerava pravcima kojima bismo se trebali uputiti kako bismo živjeli idealan kršćanski život. Upozorava nas na stari zakon i način života te nas poziva na ostvarenje svojega poziva. Ostvariti ga nije jednostavno, ali Isus daje „najlakši način“ – ljubav. Nije lako ljubiti, nije lako oprostiti, pružiti drugi obraz, zaboraviti nesporazume… nije lako! Isus nam sam daje primjer da činimo kako je on sam učinio – žrtvujući se za bližnjega, okrećući obraz vojniku koji ga je pljusnuo, umirući na križu. Ljubav se uzdigla na mjesto koje zasluzuje.

Pred nama je čitav katalog primjera kojih se svakodnevno prisjećamo pri liturgijskim slavljima. To su sveci, osobe koje su živjele sasvim normalnim ljudskim životom, ali opet nadnaravnim. To su osobe koje su u djelo prenijeli ono što je Isus sam učinio. Djelovali su u ime ljubavi, milosrđa i oprosta.

Prije desetak dana proslavili smo blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa, koji je savršen i bliz primjer da je Evanđelje živo, da ga nije lako živjeti, ali se isplati. Poznavajući povijest ovoga blaženika, možemo reći da je, znajući da je nevin, podnio sve teškoće u svome životu, od progona, suđenja, bolesti pa do smrti. Svjedok je našega vremena koji je ljubio neprijatelje, molio za one koji ga progone. Tako je postao savršeni sin jer ima savršenoga Oca koji je na nebesima.

Iza nas je teška povijest, neizvjesna budućnost i nepoznata sutrašnjica. Jedino što nam preostaje jest živjeti današnjicu da bismo živjeli budućnost. O sadašnjem trenutku ovisi i budući. Prihvatimo da smo i sami slabi, ali i da imamo Duha Gospodinova koji je prisutan u našem životu da nas tješi, hrabri i vodi. Psalam nas poziva na zahvalnost i blagoslivljanje Gospodina za sve što je učinio u našem životu. Jesmo li uopće svjesni svega što je Bog učinio? Možda je sadašnji trenutak koji živimo s nestrpljenjem i pitanjem „Kad ce proći?“ samo jedna kušnja. Bog od nas očekuje da mu uzvratimo ljubav ne samo našim svjedočenjem riječima da smo kršćani i da ga ljubimo, nego nadasve ljubavlju prema drugima, bili oni bližnji ili neprijatelji.

Isus nam je ostavio i sam nas naučio moliti Očenaš, molitvu koja na poseban način govori o oprostu: „…otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim…“ Razmislimo sljedećih dana o vrijednosti i smislu ovih riječi. Mi molimo Boga da nam oprosti, a kako će oprostiti ako mi sami ne znamo opraštati onima koji su nas uvrijedili? „Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga!“ Neka naši susjedi i bližnji vide iz naših djela da smo ljudi ljubavi, oprosta i međusobnoga darivanja.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje.