• Mi sami moramo postati promjenom koju želimo vidjeti. M. Ghandi

Ljubav, ljubav i ljubav!

Prošle nedjelje u misnim čitanjima slušali smo o jedinstvu Isusa i vjernika. I sam je papa te nedjelje rekao: „Kršćanin ne može učiniti ništa ako nije sjedinjen s Kristom“. Govor o jedinstvu se nastavlja i ovu nedjelju, ali naglasak je ovaj puta stavljen na jedinstvo vjernika, a snaga tog jedinstva jest ljubav. Jedinstvo vjernika je važno i to se vidi iz Isusove zapovjedi kada kaže svojim učenicima: „ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas.“( Iv 15,12) Bez prave ljubavi ne postoji istinska vjera, a bez istinske vjere ne postoji prava ljubav. Michel Quoist u jednoj svojoj knjizi kaže: „samo su dvije vrste ljubavi: ljubav samoga sebe (egoizam) i ljubav prema Bogu i bližnjemu.“ Da li ljubiti znači izabrati između ove dvije vrste ljubavi? Da bismo lakše izabrali i shvatili koja je prava ljubav zaustavit ćemo se na tri temeljne tvrdnje o ljubavi koje nam Ivan opisuje u svojoj poslanici.

Bog je ljubav

Prva tvrdnja je da se Bog ne prepoznaje drugačije osim po ljubavi: „Tko ne ljubi ne upozna Boga, jer Bog je ljubav.“ ( Iv 4,8) U praktičnom smislu svaka aktivnost vjernika mora biti motivirana ljubavlju. Nadalje će reći; „Samo onaj koji ljubi od Boga je rođen.“ (Iv 4,8) Nedostatak ljubavi onemogućuje komunikaciju i zajedništvo s braćom i Bogom. Apostol Ivan zna da je ljubav središte zajedničkog života, a to je naučio od samoga Isusa. U svojoj prvoj poslanici piše o ljubavi jer želi otkriti njezin izvor te kaže da ljubav dolazi od Boga.

Otkrivanje

U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenoga Sina da živimo po njemu. ( I Iv 4,9) Isus Krist – druga osoba Presvetog Trojstva – došao je među nas, ljudi su mu se mogli približiti, mogli su ga slušati i doticati ga se. Isus kaže „Tko mene vidi, vidi i Oca“. Isus nam otkriva Oca: „Nitko ne poznaje Oca doli Sin…“ (Mt 11,27) Iz ovoga vidimo da je Bog onaj koji se otkriva, koji izlazi iz sebe i traži čovjeka. Bog je onaj koji prvi ljubi, voli, pa čak i ona bića nedostojna njegove ljubavi. To je besplatna, bezuvjetna, neograničena ljubav. Bog ne ljubi samo pravedne nego i nepravedne i grešne, a to vidimo iz njegova života na zemlji.

Počelo ljubavi

Svojstvo božanske ljubavi je u tome što ne očekuje da bude zauzvrat ljubljena. „U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas…“(I Iv 4,10) Bog je prvi preuzeo inicijativu u ljubljenju nas te je dao svoga Sina kao žrtvu za naše grijehe da svi oni koju vjeruju u njega imaju život vječni.

Prijatelji

Evanđelje što ga danas čitamo nastavlja se na odlomak od prošle nedjelje. (r. 1-8) Dijeli se u dva dijela, a svaki dio se odnosi na jednu ključnu riječ; riječ „ljubav“ (u grč.: agape), ljubav koja je neograničena i besplatna te riječ „prijatelji“ što podrazumijeva blizak odnos između dvije osobe. To vrijedi i za prijateljstvo Isusa i učenika. Isus naziva učenike svojim prijateljima. Prijateljstvo sa Isusom nisu izabrali učenici, već je On izabrao njih, izabrao ih je s određenim ciljem. Isus daje svojim učenicima onu milost koja nas spašava:“Otac moj proslavit će se time što ćete roditi mnogo roda i pokazati se mojim učenicima.“(Iv 15, 8 ) Ako se Otac proslavlja kada mi donosimo mnogo roda i kada smo pravi Kristovi učenici, onda to ne smijemo pripisivati svojim zaslugama i hvaliti se da je došlo od nas. To je Božja milost i zato ide u njegovu slavu, a ne u našu. Ocu je zato na slavu kada donosimo mnogo roda i kada smo zaista učenici Kristovi. „Naime, njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela.“(Ef 2, 10) Cijelo Sveto pismo je priča o ljubavi Božjoj na zemlji, a evanđelje nam pokazuje vrhunac te ljubavi. Zato možemo reći da je ljubav sve što je Isus rekao, živio, činio… Isus nam je dao primjer na svome vlastitome životu: „Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi.“ (Iv 15,9) Kako ćemo ostati u njegovoj ljubavi? „Budete li čuvali moje zapovjedi, ostat ćete u mojoj ljubavi.“ (Iv 15, 9-10) Neka se nitko ne vara da ljubi ako ne održava ono što On naređuje. Ljubimo ga onoliko koliko održavamo njegove zapovjedi, a što ih manje vršimo to ga manje ljubimo. Božja ljubav ne poznaje granice i ograničenja bilo koji vrste, izvan je vremena i prostora, ne poznaje rase, kulture, narodnosti. Možemo pročitati u Djelima apostolskim da Duh Sveti ispunja dom stotnika Kornelija i svi se začudiše što se Duh Sveti izlio i na pogane. Zato će sv. Pavao reći: „Uistinu sada istom shvaćam: Bog nije pristran. Njemu je mio u svakome narodu onaj koji ga priznaje i čini što je pravedno.“ (Dj 10,34-35). Samo se po darivanju može primati. Stvoreni smo iz ljubavi i za ljubav. Na zemlji učimo ljubiti. Na smrtnom času položit ćemo svoj ispit iz ljubavi. Ako se u ljubavi budemo vježbali, živjet ćemo vječno u njoj. (Michel Quoist) Ljubav je vječna, sve prolazi, čak i vjera i nada, ali ljubav zauvijek ostaje.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.