• Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom. Albert Schweitzer

Lurd… na moj način

Lurd je mjesto koje privlači ljude cijeloga svijeta, mjesto u kojem Nebo dodiruje zemlju posebnom Marijinom prisutnošću. Ono omogućuje svakom pojedincu umnožiti vjeru, učvrstiti ufanje i usavršiti ljubav preko molitve i u molitvi s Marijom Bezgrešnom.
Došao je i taj dugoočekivani 30. srpnja kada sam dotaknuo lurdsko tlo gdje me je raširenih ruku i razdragana pogleda dočekala Marija. Uz Mariju bili su tu i članovi lurdskoga samostana fra Francois e fra Christian te ostala braća našega Reda iz Argentine i Brazila, iz Italije i Poljske, uz obitelj sa Sardenje i nešto laika… Zajedno smo proživjeli trenutke molitve, zajedničkoga života, „misijskoga poslanja“, a sve to pod moćnom zaštitom sv. Maksimilijana Kolbea i Bezgrešne.
Dan je započinjao polusatnim euharistijskim klanjanjem u 8.30 i molitvom Jutarnje. Uslijedilo je doručak i zajedničko pranje posuđa. Ostatak prijepodneva bio je rezerviran za izložbu posvećenu sv. Maksimilijanu Kolbeu i Vojsci Bezgrešne. La Mission de l’Immacole’ svoja vrata otvara oko 9.30 kao i svi ostali paviljoni koji su službeno predloženi od strane lurdskoga svetišta. Izložba prepričava život sv. Maksimilijana Kolbea osvrčući se na bitne dijelove njegova života: dvije krune, osnivanje Vojske Bezgrešne, Niepokalanow i misije u Japanu, te na kraju mučenička i herojska smrt u bunkeru gladi. Izložba nudi i višejezične petominutne filmove o Kolbeu i Bernardici itd. Valja naglasiti da posjetitelji ovoga paviljona znaju nešto (uglavnom o Kolbeovoj smrti) ili ništa o Kolebu. U 12.15 molitva Srednjega časa i ručak. Slijedio je odmor i nastavak rada u izložbenom prostoru. U 17 sati moguće je sudjelovati na euharistijskoj procesiji od Bazilike sv. Krunice do Bazilike sv. Pija X. Sveta misa s Večernjom bila je u 18.30, slijedila je večera. Svakodnevno smo sudjelovali na molitvi krunice i procesije sa svijećama.
Od važnijih događaja svakako valja istanuti ovogodišnju proslavu sv. Klare u samostanu klarisa; blagdan sv. Maksimilijana, koja se u paviljonu slavi na poseban način; svetkovina Velike Gospe kada je dan francuskoga nacionalnog hodočašća u Lurd.
Na ovome mjestu, pišem iz osobnoga iskustva, čovjek osjeti posebnu Marijinu zaštitu, njezin zagovor, njezinu blagost. Marija u Lurdu uči kako svakodnevno odgovarati na Božji poziv i vršiti njegovu volju koja ponekad zna biti teška i „neprihvatljiva“. To je posebno očito na licima tolikih osoba koje ovise o drugima, nepokretnih, bolesnih… To je očito i na licima fizički zdravih koji žele promjenu u svome životu.

Boraveći u Lurdu osjetio sam i doživio radost susreta s Kristom preko Marije, preko braće, preko svakog hodočasnika kojega sam susreo. Marija nas želi za sebe i k sebi nas privlači da budemo i ostanemo sjedinjeni s njom u molitvi i svakodnevnom predanju. Uči nas moliti i biti postojani u molitvi. Prebirući zrnca krunice, noseći svijeću shvatio sam koliko sam i sam pozvan biti osoba molitve i svjetlo drugima, koliko od svojega života dati život drugima. Prisutnost u ovoj (internacionalnoj) zajednici pomaže otvoriti vlastita obzorja, upoznati druge i postati/biti svjestan vlastitoga poziva u vlastitoj sredini, ali i mnogo šire, jer naš samostan je cijeli svijet.

Uistinu zahvaljujem Bogu na providnosti i poglavarima na mogućnosti koju su mi dali; hvala na svakom trenutku koji sam doživio, koji živi u meni.

Ovaj tekst je objavljen u: Vijesti. Both comments and trackbacks are currently closed.