• Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit Ps 63,4

Lurd… na moj način

Lurd je mjesto koje privlači ljude cijeloga svijeta, mjesto u kojem Nebo dodiruje zemlju posebnom Marijinom prisutnošću. Ono omogućuje svakom pojedincu umnožiti vjeru, učvrstiti ufanje i usavršiti ljubav preko molitve i u molitvi s Marijom Bezgrešnom.
Došao je i taj dugoočekivani 30. srpnja kada sam dotaknuo lurdsko tlo gdje me je raširenih ruku i razdragana pogleda dočekala Marija. Uz Mariju bili su tu i članovi lurdskoga samostana fra Francois e fra Christian te ostala braća našega Reda iz Argentine i Brazila, iz Italije i Poljske, uz obitelj sa Sardenje i nešto laika… Zajedno smo proživjeli trenutke molitve, zajedničkoga života, „misijskoga poslanja“, a sve to pod moćnom zaštitom sv. Maksimilijana Kolbea i Bezgrešne.
Dan je započinjao polusatnim euharistijskim klanjanjem u 8.30 i molitvom Jutarnje. Uslijedilo je doručak i zajedničko pranje posuđa. Ostatak prijepodneva bio je rezerviran za izložbu posvećenu sv. Maksimilijanu Kolbeu i Vojsci Bezgrešne. La Mission de l’Immacole’ svoja vrata otvara oko 9.30 kao i svi ostali paviljoni koji su službeno predloženi od strane lurdskoga svetišta. Izložba prepričava život sv. Maksimilijana Kolbea osvrčući se na bitne dijelove njegova života: dvije krune, osnivanje Vojske Bezgrešne, Niepokalanow i misije u Japanu, te na kraju mučenička i herojska smrt u bunkeru gladi. Izložba nudi i višejezične petominutne filmove o Kolbeu i Bernardici itd. Valja naglasiti da posjetitelji ovoga paviljona znaju nešto (uglavnom o Kolbeovoj smrti) ili ništa o Kolebu. U 12.15 molitva Srednjega časa i ručak. Slijedio je odmor i nastavak rada u izložbenom prostoru. U 17 sati moguće je sudjelovati na euharistijskoj procesiji od Bazilike sv. Krunice do Bazilike sv. Pija X. Sveta misa s Večernjom bila je u 18.30, slijedila je večera. Svakodnevno smo sudjelovali na molitvi krunice i procesije sa svijećama.
Od važnijih događaja svakako valja istanuti ovogodišnju proslavu sv. Klare u samostanu klarisa; blagdan sv. Maksimilijana, koja se u paviljonu slavi na poseban način; svetkovina Velike Gospe kada je dan francuskoga nacionalnog hodočašća u Lurd.
Na ovome mjestu, pišem iz osobnoga iskustva, čovjek osjeti posebnu Marijinu zaštitu, njezin zagovor, njezinu blagost. Marija u Lurdu uči kako svakodnevno odgovarati na Božji poziv i vršiti njegovu volju koja ponekad zna biti teška i „neprihvatljiva“. To je posebno očito na licima tolikih osoba koje ovise o drugima, nepokretnih, bolesnih… To je očito i na licima fizički zdravih koji žele promjenu u svome životu.

Boraveći u Lurdu osjetio sam i doživio radost susreta s Kristom preko Marije, preko braće, preko svakog hodočasnika kojega sam susreo. Marija nas želi za sebe i k sebi nas privlači da budemo i ostanemo sjedinjeni s njom u molitvi i svakodnevnom predanju. Uči nas moliti i biti postojani u molitvi. Prebirući zrnca krunice, noseći svijeću shvatio sam koliko sam i sam pozvan biti osoba molitve i svjetlo drugima, koliko od svojega života dati život drugima. Prisutnost u ovoj (internacionalnoj) zajednici pomaže otvoriti vlastita obzorja, upoznati druge i postati/biti svjestan vlastitoga poziva u vlastitoj sredini, ali i mnogo šire, jer naš samostan je cijeli svijet.

Uistinu zahvaljujem Bogu na providnosti i poglavarima na mogućnosti koju su mi dali; hvala na svakom trenutku koji sam doživio, koji živi u meni.

Ovaj tekst je objavljen u: Vijesti. Both comments and trackbacks are currently closed.