• Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge Iv 13,34

Mesijanski ulazak u muku

Još nam u ušima odzvanjaju riječi ulazne pjesme na nedjelju Cvjetnice ili Muke Gospodnje: „Hosana Davidovu sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Izraelov kralju, hosana u visini!“ Jednako tako i stihovi psalma: “Židovska su djeca s granama palminim u ruci, pošla ususret Gospodu, i klicala u sav glas: Hosana u visini!“ Cijela Crkva, skupa sa židovskom djecom i cijelim izraelskim narodom u ono vrijeme, radosno i oduševljeno kliče Isusu – Mesiji!

Krist Isus ulazi u Jeruzalem svečano, a izići će iz njega noseći na leđima prijesto svoje muke i smrti – naše grijehe – svoj križ. Posramljen, obespravljen, popljuvan, osramoćen; nepravedno, štoviše lažno optužen. Zašto? Zato jer je Bog tako ljubio svijet, da ni svoga Sina ne poštedje da mi živimo. Iz ljubavi prema nama, njega preda u ruke grešničke. Ne da bi ga Otac prisilio, nego Isus sam svoj život polaže u ruke Ocu svome.

Pred nama je Veliki tjedan. Tjedan u kojem intenzivnije razmatramo Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Pitam se: Koje mjesto zauzimaju one u mome životu? Svakako bi trebale zauzimati središnje mjesto. To je onaj Isusov čin kojim on, nepravedno osuđen – izbavlja nas od pravedne osude. On nevin, Jaganjac bez mane, bičevan i raspet za moje opačine i grijehe. To je dar. Život. I uvijek nas čeka. Čeka da prihvatimo taj njegov dar. Konačna Očeva Riječ je izrečena – jedina istina – Bog koji se ponizi i postade čovjekom, dade život iz ljubavi prema čovjeku, uskrsnu, kako bi i čovjek mogao živjeti vječno! Na nama je pak da ga prihvatimo ili ne. Da se izmirimo s Bogom, s bližnjim i sa nama samima, ili ne. Krist nas svojom smrću i uskrsnućem za slobodu oslobodi. Tako i mi; u slobodi trebamo odabrati ludost križa, a odbaciti mudrost svijeta. Prihvatiti sablazan raspetoga Sina Božjega, a odbaciti ovozemnu pamet.

Otajstva muke i smrti Kristove središnja su i najvažnija za naš kršćanski život, ali u središtu tih dvaju otajstava stoji ono vrhunsko: uskrsnuće! I dok u ovom tjednu razmatrajući Isusovu muku i smrt prebiremo po našem životu i djelovanju, promatrajući nas kroz prizmu Kristove ljubavi prema svakom čovjeku, te uranjajući sve dublje u to otajstvo, na horizontu se već nazire sunce koje će obasjati prazan Božji grob. U tišini i poniznosti, i u sabranosti srca razmatrajmo muku i smrt Kristovu, ali dopustimo da nas preplave, kao što se to dogodilo Bezgrešnoj Djevici, osjećaji nade i vjere u novi život. Miris uskrsnoga jutra neka prožme naš život i neka povede nas; novije, snažnije, odlučnije, spremnije dati sve za Kraljevstvo, ususret Kristu Uskrslome!

 

Slavi puče moj, muku Spasa Krista,

Koga nam rodi Djeva Majka čista,

Koji za sve nas smrt podnese križa,

Puče moj, slavi. 

Moleć na vrtu krvavo se znoji,

Predade tad se krvnicima svojim,

 i ko ovca bi vođen na zaklanje,

pomirna žrtva.

K stupu privezan grozno bi bičevan,

izranjen pada, izmučen i bijedan,

gaze nogama čisto tijelo sveto

Božjega Sina. 

Križ navališe na ramena sveta,

teško ga nosi za spasenje svijeta,

pod njim pao je, nitko ga ne žali,

kamena srca. 

Viseć na križu vapi umirući,

Ocu u ruke dušu predajući,

a kad izdahnu, zemlja se potrese,

sunce potamni.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.