• Volite, uvijek volite do boli! Majka Tereza

Mudre i lude djevice

Za ovu, 32. nedjelju kroz godinu, evanđelje nam donosi prispodobu o kraljestvu nebeskom: “Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku…” (Mt 25,1) Tko su to danas „djevice”? To su, bez sumnje, kršćani koji iščekuju svoga zaručnika Krista. Posebno bih istaknuo dvije poruke za ovu nedjelju. Prva poruka današnjih čitanja je; kršćanin bi trebao ići u susret svome Zaručniku poput mudrih djevica, njegova svjetiljka bi trebala sjajiti uljem vjere koja je neugasiva. Evanđelje nam nadalje donosi kratak opis djevica, pa kaže „Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih.” Kako čitamo u evanđelju, samo su mudre djevice bile spremne kada je Zaručnik došao. Zahvaljujući mudrosti koju su imale ušle su u dvoranu zajedno sa svojim Zaručnikom. Zato nas prvo čitanje poučava baš o mudrosti. Pitanje se odnosi na razliku između božanske i ljudske mudrosti, između razlikovanja mudrosti za duhovna dobra i one mudrosti za materijalna dobra. Tako je druga poruka da propadaju vrijednosti temeljene na mudrosti ovoga svijeta, a ostaju vrijednosti temeljene na božanskoj mudrosti.

Zašto su kršćani današnje djevice koje idu u susret svome Zaručniku?

Isus Krist je svojoj Crkvi ostavio blago, doduše ne materijalno, ali beskonačno veliko, sakramente. I mi smo po svome krštenju postali korisnici ovoga blaga. Zato se na ovu nedjelju i mi prisjećamo svoga krštenja, jer u njemu smo svi započeli svoj put prema Zaručniku. U jednom svom govoru sv. Grgur Nazijanski povezuje sakrament krštenja sa ovim čitanjem opisujući ga ovako: ”U njegovim znakovima vidimo slavu budućega života, naš hod prema Kraljevstvu Nebeskom. Znakovi koje smo učinili na krštenju su veoma simbolični, označuju slavu budućega života. Pjevanje psalama s kojima si bio primljen u zajednicu krštenih je predigra onoga nebeskoga zbora koji nas čeka. Svijeća koju si zapalio slika je one svijetle povorke – sjajnih djevičanskih duša što ne spavaju u lijenosti i nemaru, već putuju prema vječnosti.” Zato su kršćani današnje djevice, naš život ovdje na zemlji nije ništa drugo već hod prema vječnosti. ”Moje je putovanje započelo kada sam činom beskrajne i vječne Božje ljubavi došao na svijet. Sada putujem natrag u vječnu domovinu, u nebeski Jeruzalem gdje neće biti ni tuge, ni suza, ni jauka, ni bolesti, ni smrti. Svaki sam dan sve bliže kući čija su vrata uvijek otvorena, gdje je Isus već otišao da bi nam pripravio mjesto među svetima…” Ovako opisuje svoj život o. Emilian Tardif u jednoj svojoj knjizi, ali treba imati na umu da neće svi koji su kršteni ući u svadbenu dvoranu, kao što nisu ni sve djevice. Ipak postoji nekakav kriterij!

Tko će biti dostojan ući sa Zaručnikom u dvoranu?

Na početku drugoga čitanja sv. Pavao odgovara na uznemirenost i sumnje nekih obraćenika, koji su se bojali da pokojnici ne budu uskraćeni, jer neće biti prisutni u času Gospodinovoga dolaska.  Zato Pavao ponovo ističe temeljni nauk o uskrsnuću mrtvih da bi ukrijepio svačiju vjeru i nadu te kaže: „najprije će uskrsnuti vjerni koji su usnuli u Kristu“ (1 Kor 4.16). Drugo nas čitanje upozorava na budnost i spremnost da držimo svoje svjetiljke upaljene, jer kako ono kaže: „Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin, …na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje sići s neba.”(1Sol 4,16) Tada će mu sve mudre duše s upaljenom svjetiljkom i obilatom zalihom ići u sustet. Oni koji budu ovako činili neće biti iznenađeni i smeteni poput ludih djevica koje su bile bez ulja i dobrih djela isključene iz svadbene dvorane. Zato, što god radili i bez obzira kako to drugi cijenili, trebali bismo svjesno i s ciljem živjeti svaki dan na način da on doprinosi našemu spasenju. I kada se jednoga dana pojavi Zaručnik sa sobom ćemo imati ulje dobrih djela.

Tko neće ući?

Bit će uskraćene lude djevice, koje su čekale da svoje svjetiljke spreme, kada je već bio čas za ulazak, bit će isključene i glasno će se tužiti, shvaćajući previše kasno što su izgubile svojim nemarom i mlitavošću. Iako će tražiti i moliti, neće im biti dopušten pristup u svadbenu dvoranu koja im je zatvorena upravo njihovom krivnjom. Kako to opisuje Evanđelje, bit će jako smetene, u nezgodan će čas tražiti ulja od onih koji ga jedva imaju za sebe. „Ne suobličujte se ovome svijetu” kaže sv. Pavao (Rim 12,2), jer „tko sije u tijelo svoje iz tijela će i žeti raspadljivost” (Gal 6,8). Jedna od autocesta koje vode u propast i samouništenje je promašiti samorganiziranje našega ponašanja oko vlastitoga vječnoga spasenja

Kako postati spreman?

Još jedan način kako se može potopiti vlastiti brod je negirati očigledne opasnosti i jednostavno upasti u njih. A skloni smo ih svi poricati. Nemojte biti slični onima koji su odbili sudjelovati na svadbi, koju je pripravio dobri Otac najboljem Zaručniku. Mnogi su navodili različite male i nevažne razloge opravdavajući svoj izostanak, ali su se njima lišili neizmjernih dobara. Poruka je da neće biti mjesta za oholice, drznike, ljenčine i mlitavce, kao ni za one koji nose ruho nepristojno i nedostojno svadbene svečansoti. “Kralj uđe, pogleda goste i spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho i kaže mu: prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?”(Mt 22,11-12) O čemu se radi? Poruka Kristovih prispodoba je sljedeća: ako nastojimo dati neki smisao životu, važno je uvidjeti da je svjetovna i materijalna sigurnost iluzija. Zato možemo prepoznati dobre od zlih jedino po svadbenom ruhu. Je li krštenje svadbeno ruho? Istina, bez krštenje nitko ne dolazi k Bogu. Stoga ni krštenje nije svadbeno ruho, jer neće svaki kršteni doći k Bogu. Je li ti oltar? To jest ono što se prima s oltara? Ne, jer vidimo da mnogi koji blaguju, sebi na osudu jedu i piju. Što je onda? Je li post? Ne, poste i dobri i zli! Je li dolazak u Crkvu? Ne, dolaze i dobri i zli. Što je onda to svadbeno ruho? Odgovara nam apostol: „svrha je te zapovjedi ljubav iz čista srca, dobre savjesti i vjere nepretvorene.”(1Tim 1,5) To je svadbeno ruho. Ne bilo koja ljubav i vjera. To je mudrost koju spominje prvo čitanje. Mudrost označava ne samo neki nauk, već i Božansku istinu koja kroz nju sjaji i iznutra potiče čovjeka. Zato ne možemo bdjeti i iščekivati Zaručnika bilo kako! Svjetiljka je vjera, a ulje djelotvorna ljubav. Posljednji izričaj je bitan, „uvijek biti s Gospodinom”! U tome je slava, spasenje, kraljestvo kojim Isus dariva svoje izabranike. A onda kada uđemo, Zaručnik dobro zna što će otkriti dušama koje su s njim ušle i kako će s njim prebivati. „Oko nije vidjelo, uho nije čulo, što je Bog pripravio onima koji ga ljube”. (Kor 2,9)

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.