• Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit Ps 63,4

Nada osvjetljuje vrijeme dok iščekujemo

handle_candle

“Dođi Gospodine, nemoj kasniti!”

Antifona u podnaslovu podsjeća nas i potiče na važnu dimenziju ovozemaljskog života: vrijeme. Živimo u vremenu, u njemu se krećemo, o njemu ovisimo i po njemu se ravnamo, a ono je ipak izmišljeno, relativno. Vrijeme (kao sustav mjerenja) su izmislili ljudi kako bi im pomoglo u omeđavanju života i kako bi se svi mogli ravnati po istom sustavu, što omogućuje pravilno funkcioniranje društva. No, vrijeme, kao dimenzija, ipak postoji otkako je stvoren svijet: prije vremena je bio samo Bog u vječnosti, dakle stanje „bez vremena“. Nitko ne voli kašnjenje, a dolazak na vrijeme na dogovoreni sastanak ili susret, u većini kultura, predstavlja znak poštivanja osobe.

Prvom nedjeljom Došašća ili Adventa započelo je novo vrijeme – nova liturgijska godina i traje do subote nakon nedjelje Krista Kralja 2016. godine. Svaka Nova liturgijska godina sa sobom nosi svoja obilježja: na svetkovinu Bezgrešnog Začeća započinje izvanredna jubilejska Godina Milosrđa, a do Svi
jećnice 2016. godine traje Godina Posvećenog života. Misna čitanja su iz ciklusa „C“, dok su u prošloj bila iz ciklusa „B“. Sve su to sastavnice vremena koje je ispred nas. Zašto to sve govorimo? Upravo zato jer smo kao ljudi obilježeni vremenom i stavljeni u konkretno vrijeme. Sam Sin Božji, slavlje čijeg rođenja u nadi iščekujemo prisjećajući se tog živog događaja, došao je u vrijeme; u svijet u konkretnom vremenu. I zato je vrijeme važno, jer ga je Krist Gospodin posvetio.

Naučimo čekati

Gdje god se nalazili, obilježeni smo čekanjem. Nema čovjeka koji nije doživio čekanje u redu: u policijskoj postaji na izradu dokumenata, na zavodu za zapošljavanje, u trgovini, u redu za ispovijed. Vrijeme obilježeno čekanjem (čini se) sporo prolazi, iako je vrijeme po svojoj fizikalnoj prirodi konstanta. O čemu onda ovisi naš dojam vremena? Zacijelo o našem trenutnom stanju: duha, svijesti i osjećaja. Advent ili Došašće snažno govori o čekanju, iščekivanju, očekivanju. Koga ili čega? Spasitelja našega Isusa Krista, novorođenčeta koje dolazi spasiti i otkupiti sve stvoreno, a ponajprije čovjeka.

Ukoliko smo među onim ljudima koji su imali priliku biti u zdravoj i čistoj ljubavnoj vezi, znamo kako je čekanje na dolazak ljubljene osobe na dogovoreni susret jedno od slatkih iščekivanja, dok je, recimo, za većinu prosječnih ljudi čekanje reda kod zubara mučno iskustvo. Dakle, možemo zaključiti da doživljaj čekanja ovisi o objektu čekanja, a ne postoji problem u čekanju samome. Biblija je prepuna slučajeva gdje čekanje, točnije iščekivanje, ima čak i spasonosan učinak. Najočitiji je primjer iščekivanje Spasitelja izraelskog naroda: Mesije. Vrijeme Došašća govori upravo o tome. O čitavoj povijesti spasenja obilježenom nadom u dolazak Mesije osloboditelja na svijet. Mesija je i došao, doduše ne na način na koji bi se to očekivalo. U ovom liturgijskom vremenu, koje traje četiri tjedna, sadržano je 2000 godina spasenjske povijesti očekivanja boljih vremena.

„Nada ne postiđuje.“ (Rim 5, 5)

Tema na koju se oslanja prva nedjelja Adventa jest nada. Nada koja je druga od bogoslovnih, teologalnih ili temeljnih kreposti. U krunici BDM molimo: „Koji neka nam učvrsti ufanje!“ (ili nadu, isto je značenje). Nada omogućuje optimistično funkcioniranje čovjeka i otvorenost životnim iznenađenjima, te pravilno suočavanje s njima. Zato je važno moliti Gospodina da nam učvrsti nadu: nadu u sutrašnji dan, poniznu nadu u vlastito spasenje, nadu u ostvarenje Božjih obećanja. Nada, vjera i ljubav su isprepletene i teško ih je promatrati odvojeno. Jedno je sigurno: samo u ovom svijetu postoje vjera i nada, jer kad budemo u punini zajedništva i spoznanja cjelokupne vidljive i nevidljive stvarnosti, i to ne u vremenu, nego u bez – vremenu, dakle vječnosti, nema tih pojava (vjere i nade), jer se one izričito odnose na nešto nesigurno, neopipljivo, a u vječnosti će (uglavnom) sve biti jasno. Na kraju ostaje samo Jedna, a ona se zove ljubav! (usp. 1 Kor 13, 13) Neka i nama, u ovome Došašću, pred očima bude lice Milosrdnog Oca dok u nadi iščekujemo slavlje rođendana našega Spasitelja!

Ovaj tekst je objavljen u: Uncategorized, Vijesti. Comments are closed, but you can leave a trackback: Trackback URL.