• Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti Mt 11,28

Nedjelja Dobroga Pastira

Četvrta uskrsna nedjelja – nedjelja Dobrog Pastira u Crkvi je posebno posvećena molitvi i razmišljanju o duhovnim zvanjima. Na prvi pogled možda neobično. Zašto baš povezivati Dobrog Pastira i duhovno zvanje? Mogao se izabrati i bilo koji drugi dan, možda neki malo bliži suvremenom čovjeku … Pa ipak…Ako zastanemo na trenutak i razmislimo razlozi počinju nicati pred nama… Glavna misao je: Isus je dobri pastir koji život svoj daje za svoje ovce. Samo je Isus vrata koja omogućuju ulazak u Kraljevstvo nebesko, u kraljevstvo onih spašenih.

„Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se.“ No, primijetio je da ga njegovi slušatelji baš i ne razumiju. Zato je Isus posegao za starim dobrim receptom – za prispodobom. Tako će ga najbolje razumjeti. Isus se, dakle, poslužio likom dobrog pastira. Isus kad želi nešto reći jednom običnom čovjeku on se služi slikama iz svagdašnjeg života. Tako, pastir i ovce. U Isusovo vrijeme biti pastir i posjedovati ovce, značilo je imati siguran život. Ovca je pastiru bila sve. Ona mu je davala hranu. Začuđujuće je kako je Svevišnji Bog tom stvorenju usadio sposobnost da ono može prepoznati glas svoga pastira. Začuđujuće je i to da pastir svaku svoju ovcu poimence naziva. Isto tako i svaki kršćanin treba prepoznati Kristov glas u velikoj gomili drugih glasova koji ga dozivaju. Treba znati razlikovati Kristov glas od glasova lažnih proroka koji lutaju po ovom svijetu, a koje sam Krist naziva: tati, kradljivci i razbojnici. U tom smislu Kristovi vjernici trebaju stalno imati pred očima ono što je Petar izrekao o Isusu pred židovskim vijećem: „Nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.“ Mogu dolaziti razni lažni proroci, mogu nas zvati njihovi lažljivi glasovi. No, ne smijemo se za njima povesti. Krist, Dobri Pastir, ide ispred nas i označava nam put spasenja. On ne želi da zalutamo na stazama života. Došao je i učinio sve da se ne izgubimo: „ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.“

Dobri Pastir – jer Isus poznaje i poziva svaku ovcu po imenu, svakome od nas upućuje poziv, bez obzira kakav on bio, drugačijim riječima, na drugi način, s drugačijim poslanjem…

Dobri Pastir – jer među ljudima bira one koji će u Njegovo ime biti pastiri – koji će više primiti, ali će se od njih više i tražiti, oni koji će nositi teška bremena odgovornosti za druge, ali i radost povjerenja koje im je iskazano, oni kojima će uvijek biti stalo, koji će uvijek htjeti, koji će ići naprijed ne pitajući za cijenu…

Dobri Pastir – onaj koji je tražio izgubljenu ovcu, ma kako daleko ona odlutala i ma kako malo ona zaslužila to traženje…

Dobri Pastir treba ljude koje čini pastirima kako bi tražili izgubljene po bespućima svijeta…

Naš Pastir je stvarno “lud”

Kao što svaka priča, tako i ova počinje: Jednom jedan župnik u jednoj župi donese staru zahrđalu krletku na propovjedaonicu, a župljani, navikli da njihov dobri, stari ”pastir” uvijek izvede neko iznenađenje, čekali su znatiželjno što će im ispričati.

Dragi moji župljani – započne župnik. Nema tome nekoliko dana kad sretoh jednog dječaka s ovom krletkom u ruci. Pogled mu je bio zao, a u krletki je imao neke ptice. Pitah ga što će s time, a on mi odgovori: Uhvatio sam neke ružne ptičurine. A što ćeš s njima? – upita župnik. Počupati ću im krila, izgladnjeti ih da počnu jedna drugu žderati, ako to ne uspije, ubiti ću ih. Bi li ti meni htio prodati te ptice? – upita župnik. – Zašto ne. Ovaj je vjerojatno lud, pomisli dječak: Koliko bi mi platili za njih? – Sto kuna, odgovorio mu župnik, a on se slatko nasmijao i dao mu krletku iz koje je ovaj odmah pustio jadne ptice.

Dragi moji župljani; nastavio je župnik, naš nebeski Spasitelj jednog je dana sreo đavla, strašnog Sotonu s neizmjernom krletkom na leđima. Što to imaš u toj krletci? – upita ga Isus. He, he! – naceri se đavao. Kad je Bog stvarao svijet i čovjeka odmah sam taj ljudski rod zaveo kod ”Stabla života”, zatim sam ih naučio svim zlim navikama, a sada ću ih u svom kavezu naučiti međusobnoj mržnji, tako da se mogu naslađivati njihovim vještinama uzajamnog ubijanja i iznašašća oružja za tu svrhu.

Pogleda Isus đavla i upita ga: Hoćeš li mi ih prodati? – Znaš li ti koliko oni Bogu znače? -upita đavao. Zatim mu lucidno bljesnu u mislima: pa on je jedan od njih! Brzo ću ja njega ispreskakati da odustane od svake kupovine: Može: od tebe tražim svu tvoju krv, znoj i suze! E, da ga sad vidim! – pomisli đavao.

Isus odgovori: Može! A đavao odgovori: Ovaj je stvarno lud!

Da, naš Pastir je stvarno ”lud”. Za naše spasenje dao je svu svoju krv, znoj i suze.

Slijedi me

Danas Crkva moli dobrog Pastira da pozove mladiće i djevojke da se odazovu pozivu Učitelja. Ne bojte se On je platio cijenu – On će vas i voditi, jer On je Pastir naš, a mi ”njegov narod i ovce paše njegove”. Treba moliti gospodara žetve za nova duhovna zvanja, jer je svako duhovno zvanje Božja inicijativa, njegova milost i njegov poziv. Molimo za dovoljan broj novih duhovnih zvanja. Danas se zahvalno sabiremo oko Isusa Dobrog pastira. Sa starom crkvenom pjesmom kličemo: “I ja hoću biti ovca tvoja!” Danas molimo posebno za one koji su odgovorili na duhovni poziv: da u svom pozivu ustraju na dobro svih vjernika i ostalih ljudi te da i dalje nastavljaju među ljudima poslanje Isusa dobrog pastira.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje, Uncategorized. Both comments and trackbacks are currently closed.