• Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom. Albert Schweitzer

Nedjelja Muke Gospodnje

Današnja nedjelja Muke Gospodnje svečano nam otvara Veliki tjedan. U procesiji slavimo uspomenu Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem, a malo zatim, kao suprotnost toga svečanog ulaska, slušamo opis njegove muke.

Isus ulazi u Jeruzalem kako bi dovršio ono što su kroz povijest spasenja naviještali proroci, da će biti mučen i raspet na križu. Davno prije Isusovog rođenja prorok Izaija u svojoj četvrtoj pjesmi o Sluzi Božjem opisuje što će se dogoditi s obećanim Mesijom: „Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe… Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sâm se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince“. No, mnoštvo koje se Isusu pridružilo na putu u Jeruzalem, još uvijek ne razumije. U Isusu promatra Mesiju, te mu pri ulasku uzvikuje »hosana«, uzvik koji znači »spasi nas«. Time izražavaju svoje uvjerenje da je u Isusu Bog pohodio svoj narod i da je konačno došao priželjkivani Mesija. Mnoštvo Isusu kliče i »blagoslovljen«, a po njemu je blagoslovljeno i cijelo čovječanstvo, koje je ujedinjeno i kao da je »ogrnuto ogrtačem božanskoga blagoslova, blagoslova koji sve prožima, sve podupire, sve otkupljuje, sve posvećuje«.

No, zbog poznavanja prevrtljivosti ljudske naravi Isus ne podliježe euforiji nego ponizno jaše na magarcu razmišljajući o danima koji prethode. I bio je u pravu, situacija se ubrzo izmijenila. Već nekoliko trenutaka nakon kliktanja »hosana« i »blagoslovljen« slušamo  izvještaj o Muci. Razdragani pozdravi ubrzo se mijenjaju u bijesne i okrutne povike: „Raspni, raspni ga!“, a radosno mahanje grančicama mijenja se u bolno udaranje biča, mučenje, nošenje križa, u raspeće na Golgoti i smrt.

Dopustimo da današnje svetopisamske riječi djeluju na nas. Danas kada na poseban način slavimo muku Gospodina našega Isusa Krista prikladno je da razmislimo s kakvim raspoloženjem pristupamo svim ovim trenucima važnima za naše spasenje. Oduvijek su mnogi kroz pobožnost Križnog puta žalili Isusovo trpljenje, pa su čak i zaplakali nad njegovom nesrećom. Možda je to korisno za zdravlje duše, jer kako kažu, suze su ljekovite, ali Sveto pismo nam preporučuje jednu zdraviju pobožnost muci i smrti Kristovoj. Ona se ne sastoji u oplakivanju i suzama nego u udivljenju i nasljedovanju.

Isus nije bijednik koji mora trpjeti, jer se ne može osloboditi muke i smrti, nego je heroj, junak koji dragovoljno uzima na sebe trpljenje i smrt, da bi se po njemu ostvarili Božji planovi ljudskog spasenja. Slaveći tako heroja trpljenja i dragovoljne smrti i mi se povedimo za Isusom. Ugledajmo se u njega u našem svakodnevnom život kako bi znali prihvatiti trpljenja što nam ih život donosi: trpljenja napornog rada, trpljenja u raznim svakodnevnim teškoćama. S tim mislima, na poseban način trudimo se proživjeti ovo najsvetije vrijeme koje je pred nama u što većoj sabranosti i vjernosti Gospodinu.

 

                                                                                                                      Fra Nikola Šantek

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Comments are closed, but you can leave a trackback: Trackback URL.