• Mi sami moramo postati promjenom koju želimo vidjeti. M. Ghandi

Neka mi bude po tvojoj riječi

Današnje evanđelje stavlja nam na razmatranje lik Marije Bezgrešne. Zapravo jedan događaj, u kojem je nebo stupilo u kontakt sa zemljom  kao znak da se sprema nešto veličanstveno.  Možda će zvučati čudno, ali kad čujem ovo evanđelje dođe mi da aplaudiram, da plješćem rukama od radosti. Evanđelje počinje jednom skoro scenskom slikom u kojoj se anđeo Gabrijel spušta na zemlju, poslan osobno od Boga, u izabranu pokrajinu – Galileju, u točno određeni grad – Nazaret, jednoj izabranoj djevici – Mariji.

Zar može nešto dobro doći iz Nazareta?!

U Isusovo vrijeme ta imena i mjesta nisu imala baš lijep prizvuk.  Mjesta koja su ovdje spomenuta nisu ni po čemu bila posebna, baš naprotiv svima su bila mrska. Nazaret se u Bibliji ne spominje ni jednom do ovoga dijela evanđelja. Prorok Natanael kaže: Zar može nešto dobro doći iz Nazareta?! Nazaret je zapravo jedno malo naselje u pokrajini Galileji. Stanovnici su bili u ekstremnom siromaštvu. Kao i cijela Galileja, koja je k tome bila poznata i po svojim agresivnim i nasilnim stanovnicima. Poznati hebrejski povjesničar za njih kaže: Galilejci su ratoborni od malih nogu. Nije bila nastanjena samo pobožnim Židovima nego i poganima, čak i prorok Izaija je naziva poganska Galileja.  U cijeloj Bibliji Galileja je spomenuta 6 puta. Galilejci su imali nesreću da nisu govorili ni dobar aramejski, govorili su jednu vrstu narječja. Zapravo su često puta bili nazivani kao „glupi Galilejci“. Sjećate se scene u kojoj Petar bijaše optužen da je  Isusov prijatelj. Kad mu je jedna od sluga rekla: „I ti si Galilejac, tvoj naglasak te izdaje!“

Marija – vjernički uzor

Čak ni ime Marija nije se smatralo dobrim predznakom. Velike poznate žene u povijesti Izraela su se zvale Ruta, Sara, Estera, Rahela, ali ne Marija. Samo jedna žena u povijesti Izraela je nazvana imenom Marija bila je sestra Mojsijeva i Aronova. A ona je bila simbol onih koji su kažnjeni od Boga jer je zajedno sa bratom Aronom govorila protiv Mojsija i protiv Boga i Bog je kažnjava kugom. Dakle bilo je dosta neočekivano da jedna majka da svojoj kćeri ime Marija. Unatoč tome, upravo u zloglasnome Nazaretu, i u necijenjenoj zemlji Galileji, jednoj djevici sa prezirnim imenom, dogodit će se nešto što će kompletno promijeniti tijek povijesti.

MARIJA VJERUJE! To je ono što je razlikuje od Zaharije, iako je imala razloga i ne vjerovati. U Bibliji, Bog se nije ni jednom objavio jednoj djevici za ovako specijalnu misiju, da bude Bezgrešna Bogorodica. Bila je djevica, kako će biti i majka?! Zatim ona je hebrejka, i poznato joj je da je Bog jedan, sam, i nije mogao imati Sina. Ali Marija vjeruje, vjeruje i u novost da je njezina rođakinja Elizabeta trudna već šest mjeseci. Dok Zaharija, malovjerni, traži neki znak, jedan dokaz koji će garantirati istinu navještaja, Marija traži samo način na koji će se dogoditi to što je naviješteno. I anđeo joj odgovori: Duh Sveti sići će na tebe.

Marija slobodno i radosno prihvaća Božji poziv. Ona vjeruje da Bog može učiniti u njoj i nemoguće, da djevica postane majka. Ona je znak da Bog za svoja djela uzima ono što ljudi ne cijene i odbacuju, i odlazi trči Elizabeti da joj kaže kakva joj velika djela učini Gospodin. Za razliku od velikog Zaharije koji je ostao nijem.

U slobodi se odlučiti za Božji plan

Ima li nam što reći ovo veliko otajstvo vjere? Uvjeren sam da ima. Marija svojim slobodnim odabirom sudjelovanja u Božjem planu pokazuje način kako mi trebamo postupati u našim životima. Svjesni smo  kako se vrlo često činimo mudrijima i od Boga postavljajući ovakva pitanja: Zašto ovakvo spasenje? Zašto naše spasenje dolazi po križu? Zašto rođenje Boga od Djevice? Spasenje je slobodan Božji čin. On ono što je zamislio to je savršeno i ostvario (a kako bi drugačije). Na nama je samo da baš kao i Marija, slobodno prihvatimo taj Božji čin. Koliko puta osjetimo da Bog ima nešto puno bolje i ljepše za nas, a mi i dalje radije odabiremo ostati u svakodnevnoj nepromjenjivosti.

Zatim, koliko puta ne primjećujemo da je Bog i u nama činio velike stvari, da se njegov plan ostvaruje u nama svaki put kad mi na to pristanemo. Bog traži i od nas, koji smo stvoreni na sliku Božju, da se slobodno odlučimo i damo slobodan pristanak, da bi i mi postali oni koji se nazivaju slugama i službenicama Gospodnjim. Iako to možda nećemo svaki put razumjeti, znači da naša zadnja riječ ne može biti znam pa zbog toga djelujem, nego vjerujem. Baš kao i Mariji.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje, Uncategorized. Both comments and trackbacks are currently closed.