• Vi ste svjetlost svijeta Mt 5,14

O Bože, zar si pozvao mene?

Nakon prošle nedjelje u kojoj smo razmišljali o krštenju Gospodinovu, nastavljamo svoj hod u vremenu kroz godinu. Tako je sada na red došla 2. nedjelja kroz godinu. Nedjelja je to u kojoj se tematski kroz liturgijska čitanja provlači govor o pozivu. Starozavjetni nam tekst donosi događaj u kojem Gospodin zove dječaka imenom Samuel i on se odaziva, što dodatno pojačavaju i riječi psalma. Pavao pak kroz drugo čitanje opominje Korinćane govoreći im o razarajućoj snazi bludnosti te ih poziva da proslavljaju Boga u svojem tijelu. Konačno, kao vrhunac, Evanđelje po Ivanu govori o prva tri Isusova učenika i kako su oni odlučili slijediti Ga.

Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša

Ako smo pratili čitanja kroz protekli tjedan, vidjeli smo da se kroz njih razvijala priča o proroku Samuelu. Najprije o načinu njegova začeća gdje je doslovno isprošen od Gospodina, pa preko njegova djetinjstva sve do trenutka kad je kao prorok izvršavao želju izraelskog naroda da im postavi kralja. Prvo nas čitanje ove nedjelje ponovno vraća u njegovo djetinjstvo, u trenutak kad mu se prvi puta javio Gospodin. Čudesan je to trenutak i veoma poučan. Samuel je bio dječak i spavao je u svetištu Gospodnjem, u prostoriji gdje je bio Kovčeg Saveza. Najednom se probudi čuvši da ga netko zove. Mislio je da je to bio svećenik Eli pošto su samo njih dvojica živjela u svetištu pa mu se javio. Eli kaže da ga nije zvao i vrati ga natrag na spavanje. Ubrzo Samuel opet čuje dozivanje svojeg imena i spremno opet dotrča k Eliju. Ovaj već pomalo zbunjen govori da ga nije zvao te ga ponovno otpravi u krevet. A kad mu je i po treći puta dječak došao i rekao: „Evo me! Zvao si me!“, shvatio je Eli što se događa, da ga to Gospodin zove. Zato mu je rekao neka legne, a ako ga opet netko pozove neka odgovori: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!“ I doista, došao je Gospodin i četvrti put i zovnuo Samuela njegovim imenom, a dječak je ovaj puta imao spreman odgovor. Zadivljuje ovaj način na koji ga je Gospodin zvao, a dječak se spremno odazvao premda Ga još nije ni poznavao. Često možemo puno naučiti od djece jer su iskrena i izgleda da ponekad imaju više vjere od odraslih. Tekst zaključuje kako je Samuel polako rastao, a Gospodin vjerno bdio nad njime. Jer kada povjeruješ Gospodinu i prepustiš se Njegovu vodstvu, On će te i uzeti u svoju zaštitu. Pokazuje to ovaj primjer, ali i riječi psalma: „Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!“ Ako se uzdaš u Njega, On će te uslišiti, pokazati što moraš činiti i uvijek te podupirati na tom putu.
Apostol Pavao progovara pak o jednoj drugoj vrsti poziva, a to je opredjeljenje za Boga u ovom našem tijelu. Bludnost je neprijatelj koji nas želi u tome spriječiti. Zato Pavao oštro i poticajno govori o tome. Navodi da će Bog i nas uskrisiti kao što je uskrisio svoga Sina, da su naša tijela Kristovi udovi i hram Duha Svetoga koji se nalazi u nama i koji nam je od Boga dan. Stoga mi nismo svoji, već pripadamo Bogu. Zato moramo paziti da bludnošću ne griješimo protiv svoga tijela. Malo se danas o tome govori i upozorava na ovo zlo, a ono ima toliku moć da zarobi čovjeka i onesposobi ga za primanje Božjih milosti.

Prvi učenici

Nakon priprave u pustinji, Isus započinje svoje javno djelovanje. Bio je svjestan kako propovijedanjem ne može sam donijeti Evanđelje svemu svijetu jer je bio ograničen određenim vremenom i prostorom u kojem je živio. Stoga odmah na početku svojeg djelovanja traži suradnike koji će uz Njega učiti što i kako propovijedati, ali i biti svjedoci Njegovih djela kako bi jednog dana mogli nastaviti gdje je On stao. Te učenike nalazi kod Ivana Krstitelja, svoga preteče. Kad je Isus jednom prolazio pokraj Jordana, Ivan je posred mnoštva uskliknuo pokazujući na Njega: „Evo Jaganjca Božjega, koji oduzima grijeh svijeta!“ Dan nakon toga, kada je Ivan bio na samo sa dvojicom svojih učenika, ponovi im iste riječi vidjevši ponovno Isusa. Dvojica učenika, Andrija i Ivan, shvatiše to kao znak da moraju poći za Isusom i postati Njegovim učenicima. Slijedili su ga izdaleka, ali su se bojali prići Mu i zamoliti Ga da ih primi. Isus je to opazio i upitao ih što traže. U strahu da ih ne odbije, nisu Mu imali hrabrosti izložiti svoj naum već su Ga upitali gdje stanuje. Isus im odgovara: „Dođite i vidjet ćete.“ I uistinu su pošli i proveli s Njim cijeli dan u razgovoru i oduševili se. Toliko da je Andrija odmah potom potrčao k svojem bratu Šimunu i rekao mu da su našli Mesiju, Krista – Pomazanika. On je povjerovao riječima svojega brata, a Isus mu daje ime Petar što znači Stijena, odredivši tako njegovu buduću ulogu stijene na kojoj će Isus izgraditi svoju Crkvu.

Bog zove na razne načine

Ako promatramo iz današnje perspektive na događaje koje nam donose ova čitanja, možemo doći u napast da kažemo kako je to stvar prošlosti i kako je ponavljanje istih ili čak samo sličnih primjera u današnjem vremenu nemoguće. Jer kako netko uopće može danas reći da čuje glasove od Boga, a da ga se ne proglasi ludim i strpa u odgovarajuću ustanovu? Ili kako današnji čovjek može u Isusu prepoznati Mesiju kada On danas više ne živi među nama i ne hoda ovim svijetom? Lako je bilo apostolima koji su Ga vidjeli, ali što je s nama danas? Sve su to pitanja koja ljudi s pravom danas sebi postavljaju u svojem promišljanju. Valja stoga napomenuti kako svaki čovjek na poseban način doživljava Boga i ono što On od njega traži. Svaki puta kada čujem priču o dječaku Samuelu, ne mogu a da se ne sjetim svog djetinjstva kad sam često znao napucavati loptu na improvizirani gol, što su zapravo bila drvena vrata garaže. Ali baš sam u tim trenucima igre osjećao Božju blizinu. Pjevušeći: „O Bože, zar si pozvao mene? Tvoje usne moje rekoše ime…“ osjećao sam na što me zove. I kad malo bolje promislimo, vidjet ćemo kako nas Isus nikad nije napustio. Štoviše, u vrijeme svog djelovanja bio je prisutan samo na malom prostoru, a sada je, zahvaljujući žrtvi koju je prinio za nas, svakodnevno prisutan u svim mjestima svijeta. Upravo tako, s oltara naših crkava svakodnevno možemo vidjeti i dobiti tog istog Isusa, svakodnevno možemo preko svećenikovih riječi čuti proroka Ivana koji pokazuje Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta. I danas postoji mnogo Andrija koji oduševljeno šire svoju radost što su pronašli Mesiju i žele je podijeliti s nama, samo je pitanje koliko su naša srca otvorena i spremna primiti tu istinu…

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.