• Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!Mt 5,9

„Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!“

Ovim riječima Ivan Krstitelj govori narodu koji ga sluša. Obratite se snažan je imperativ koji pogađa one koji su uspoređeni s osušenim panjem. Osušeni panj simbol je grijeha i nevjere. Ne bilo kakvog grijeha već onoga koji su činili sinovi Jišajevi i njegova sina Davida.Izrael je panj Jišajev, Jesejev koji je postao nevjeran čineći grijeh i okrećući leđa jedinome pravome Bogu. Upravo, iz izabranog naroda, koji se navikao na grijeh, Bog podiže čovjeka koji će navijestiti dolazak Spasitelja. Ivan Krstitelj, glas u pustinji, najavljuje Onoga koji će donijeti spas narodu. Najavljuje mladicu koja će isklijati iz izabranog naroda.

Glas u pustinji

Na samom početku odlomka iz Matejeva evanđelja jasno je da Ivan propovijeda u Judejskoj pustinji. Samim time napravljena je razlika između onoga koji Isusa navješćuje i samoga Mesije. Ivan propovijeda u Judeji dok će Mesija pozivati na obraćenje u Galileji. Ivan, kasnije nazvani i Krstitelj, propovijeda u pustinji koja je mjesto kušnje i odricanja. Svakako, pustinja je i mjesto očitovanje Božje slave. Narod koji je hodio pustinjom idući iz egipatskog sužanjstva doživio je Božju prisutnost. Stoga, pustinja je mjesto kušnje, ali i slave. Ivan nije bio bilo kako odjeven. Obučen je u devinu dlaku i kožnat pojas oko bokova. Ovo nas podsjeća na odjeću starozavjetnih proroka koji su bili istinski Božji glasnici poslani izabranom narodu. Nije slučajno da se baš devinom dlakom odjenuo zato što je deva nečista životinja. Kristov propovjednik se zaodijeva dlakom nečiste životinje i opasuje pasom oko bokova čime se ističe Ivanova spremnost u naviještanju Spasitelja. Jede skakavce koji bježe od ljudi i hrani se medom. Ivan, iako je iz svećeničke obitelji, odriče se svoga statusa, odlazi u pustinju, provodi isposnički život i upozorava na blizinu kraljevstva Božjeg. Evanđelist nas izvješćuje da narod hrli Ivanu, sluša ga i prima krštenje ispovijedajući svoje grijehe. U narodu su se našli oni koje Ivan Krstitelj naziva leglom gujinjim. Teške riječi za svoje sunarodnjake koji su uz to farizeji i saduceji koji ne žive obraćenje na koje pozivaju druge ljude i licemjerno iskorištavaju narod. I kad bi se htjeli pozvati na Abrahama koji je njihov otac, Ivan ima spreman odgovor zato što su pravi srodnici Abrahamovi oni koji baštine njegovu vjeru, žive po vjeri i trajno hode u obraćenju. Farizeji i saduceji  se pozivaju na Abrahama samo onda kada im to odgovora, ali ne i onda kada trebaju živjeti vjeru koju je živio Abraham. U riječima kojima se Ivan obraća Izraelcima govori o sjekiri koja je položena na korijen stabla i da će svako stablo koje ne donosi dobra roda biti sasječeno i bačeno u oganj. Sjekira na korijenu stabla je prava moć Kristove prisutnosti. Neki će Isusa Krista priznati Mesijom i pristati uz njegovo propovijedanje i pozivanje na obraćenje dok će mu drugi okrenuti leđa. Neki će u Kristu prepoznati Boga i svojim životima donijeti puno ploda dok će drugi trajno ostati zatvoreni milosti koja je u osobi Utjelovljene riječi.

Onaj koji dolazi jači je od mene!

Onaj koji za mnom dolazi jači je od mene! Koliko god nam se činilo da je glavni lik ovog evanđeoskog odlomka Ivan Krstitelj, sam nam Ivan govori nešto drukčije. Onaj koji dolazi jači je od Ivana i njegovo djelovanje podređeno je djelovanju Onoga koji ima doći. Ivanova zadaća je u najavi dolaska Onoga koji je kadar dati spasenje. S pravom je sveti Augustin rekao da je Ivan glas, a Isus Krist riječ. Ivanov isposnički život ima samo jedan razlog – navještaj Mesije kojemu Ivan nije dostojan ni obuću nositi. Ivan se priznaje čovjekom koji je u službi Božjeg spasenjskog nauma. Stoga ga i naziva Jakim. Jaki je jedno od starozavjetnih imena za Boga. Onaj koji dolazi nije bilo tko, neki spasitelj koji narodu može ponuditi lažnu nadu i dodatna razočaranja već sam Bog koji nas može spasiti. Kada se na kraju evanđeoskog odlomka spominje vijača ona je znak Gospodinove moći. On će skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu tj. ono što ničemu ne koristi, će spaliti.

Ivan Krstitelj – uzor kršćanima

Iako se zna da Ivan Krstitelj nije glavna osoba evanđeoskog odlomka, nego Krist, i da je njegovo djelovanje usmjereno na Onoga koji ima doći, Ivan nam se nameće kao primjer života usmjerena na Isusa Krista. On nas poziva biti glasnici Božji koji su spremni odreći se nekih vlastitih sigurnosti, ustrajati na mukotrpnom putu obraćenja i svojim životima donijeti dobre plodove. Kršćanin je pozvan biti stablo koje donosi plodove. Možemo donijeti plodove samo onda ako smo u korijenu Kristovi. Svijet danas treba ognjene kršćane, spremne živjeti, poput Ivana Krstitelja, u potpunosti za Isusa Krista. Jasno nam je da je Ivanova poruka itekako aktualna zato što nas poziva na obraćenje. Tek u obraćenju čovjek shvaća Božju uzvišenost i snagu te vlastitu malenost. Poput Ivana, pozvani smo druge upućivati na Krista u pustinjama našeg vremena. On nam je jasno pokazao da za življenje u nasljedovanju Isusa Krista nije potrebna samo nekakva pripadnost već spoznaja Božje veličine i vlastite malenosti i grešnosti. Došašće je darovano vrijeme za trud oko vlastitog obraćenja. Stoga, rastimo u spoznaji vlastite malenosti, kao i veličine i snage Onoga koji dolazi.

fra Milan Gelo

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje.