• Nitko se ne smije od mene udaljiti, a da se ne osjeti sretnijim i boljim Majka Tereza

Odnos koji vodi prema Ljubavi

Četvrta vazmena nedjelja, nedjelja Dobrog Pastira, nalazi svoje središte u evanđeoskom tekstu koji slikom Dobrog pastira, predstavlja sliku cijelog uskršnjeg događaja, vrhunac povijesti spasenja. U svom poslanju Isus je bio pastir jednog „malenog stada“ izlažući svoj život u ljubavi prema njemu, do te mjere da je dao svoj život. Njegova smrt zatim dovodi do uskrsnuća koje produžuje njegovo poslanje pastira na univerzalni plan kojim stvara zajedništvo i sjedinjenje. I u toj snazi uskrsnuća on je Dobri pastir, pastir koji daje spasenje. Zbog toga je u čitanju, po jednoj staroj liturgijskoj tradiciji, u Djelima apostolskim iznijet navještaj Kristovog uskrsnuća u Petrovom govoru pred Sinedrijem. Snaga tog uskrsnuća djeluje u Crkvi i, zahvaljujući vjeri, u ime Gospodnje čini brojna ozdravljenja.

Upravo to je naš paradoks koji proizlazi iz objave Isusa, koji je „Dobri pastir“, štoviše jedini autentični i Dobri pastir: on riskira svoj život, izlaže ga opasnostima pljačkaša i bjesnilu divljih životinja, on „daje život za ovce svoje“. On nije unajmljen ni plaćen nego je vezan za svoje ovce osobnim odnosom i ljubavlju. Nije stvar samo u njegovoj funkciji; stvar je što je on u vezi poslušnosti i ljubavi sa Ocem, i povezan je poznanstvom, ljubavlju i osjećajem pripadnosti sa svojim stadom: Poznajem svoje i mene poznaju moje. Dakle sve se odvija na razini odnosa, ne na razini uloge; na razini ljubavi ne na razini dužnosti. Ovdje se uistinu ostvarilo kad Isus kaže: Nitko nema veće ljubavi od ove:dati svoj život za svoje prijatelje.

U ovoj priči ne upoznajemo samo kvalitete Pastira nego i „ovce“. Ili ako izađemo iz okvira metafore, upoznajemo vjernika koji slijedi Isusa Krista. Vjernik je onaj koji poznaje Gospodina i sluša njegov glas. Slušanje i poznavanje Gospodina su iznad svega osobne prirode koje uvode vjernika u duhovni život i te ga dovodi nutarnjem jedinstvu. Metaforički izrečeno, ovca koja je dobila novi život ima sposobnost dati ga drugome, u smislu postati Pastir. Zar se baš to nije dogodilo sa Isusom, on je slikovito opisan kao Jaganjac Božji, štoviše zaklani Jaganjac,  koji je donio novost života. Zato ova nedjelja Dobroga Pastira je nedjelja života u izobilju.  Napose duhovnog života koji nam je ponovno vraćen.

Učimo od našeg Pastira kako imati dobro srce kako bi mogli darovati život za bližnje svoje. Biti pastir znači biti prvo čovjek, da drugi prepoznaju u nama ono ljudsko kako bi mogli prepoznati u nama ono nebesko. Znači staviti se u raspoloživost nebu, da se preko ovih ljudskih ruku ostvaruje ono nebesko. Ako naši bližnji ne budu raspoznavali ono ljudsko u nama, kako će prepoznati ono nebesko?!

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje, Uncategorized. Both comments and trackbacks are currently closed.