• Nitko se ne smije od mene udaljiti, a da se ne osjeti sretnijim i boljim Majka Tereza

Okus ljubavi Božje za cijelo čovječanstvo

U prvom čitanju Izaija prorok nas poziva na gledanje slave Božje tj. uključenje u Kraljevstvo Božje naviješta budući suživot s Bogom u Nebu, koji treba početi već sada, ovdje. Opjevava slavu Jeruzalema, grada koji je u starozavjetno vrijeme bio središte sakralnog života Židova. Ujedno i ono čime su se najviše ponosili. Reći će prorok: „…jer ti si milje Jahvino.“, želeći upravo naglasiti mjesto prvenstva Jeruzalema. Svatko od nas može se staviti na mjesto Jeruzalema kome Bog govori:“U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog. Neće te više zvati ostavljenom ne zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati Moja Milina…“.

Različiti su dari, a isti Duh

U drugom čitanju sveti Pavao piše zajednici u Korintu, te pojašnjava kako su darovi Duha Svetoga dani na dobro zajednice. Naglašava kako se kakvoća darova mjeri prema tome koliko istoj doprinose. Svjesno ili ne Pavao donosi trojstvenu uzglobljenost misli. Bog Otac koji čini sve u svima, Bog Sin, Gospodin, koji dijeli različite službe i Bog Duh Sveti po kojem se na pojedinca izlijeva neizmjerna milost dara – na izgradnju svima.

Pavao naime govori o bogatstvu zajednice koje dolazi po darovima, karizmama Duha Svetoga. Mudrost – kao dar tumačenja i izlaganja najviših kršćanskih istina, koje ocrtavaju božanski i Božji život u nama: „savršeni nauk“ reći će pisac u Hebrejima 6,1. Potom spoznaja – dar tumačenja temeljnih kršćanskih istina: reći će u Hebrejima opet „početnički nauk“. Dar vjere odnosi se na vjeru u izvanrednom stupnju – da ćemo „i gore premještati“. Razlučivanje duhova o kojem ovdje Pavao govori odnosi se na dar uočavanja podrijetla karizmatskih pojava koje može biti trojako: priroda, Bog ili Sotona. Karizma jezika ili „glosolalija“ dar je hvaliti Boga izgovarajući nerazumljive glase pod utjecajem Duha Svetoga i više-manje u zanosu. To je ono što Pavao zove „govoriti (drugim) jezikom“. Ova karizma potječe iz prvih vremena Crkve, kao prvi osjetni učinak silaska Duha u vjernička srca. Čovjek svakako treba biti otvoren svim darovima Duha Svetoga, ne „družiti se“ s Duhom Svetim samo zbog njih, ali ne treba se ni bojati Duha Božjega. Nikada ne znamo po kojemu će se daru Bog htjeti proslaviti preko nas i po kojem će od nas tražiti da doprinesemo zajednici u kojoj živimo.

Marija – posrednica navještaja radosne vijesti

U evanđelju sveti pisac nam donosi prikaz svadbe u Kani Galilejskoj gdje je Gospodin Isus Krist prvim čudom započeo svoj navještaj Kraljevstva Nebeskog. Baš kad je atmosfera bila na vrhuncu, nestaje vina. Marija, Isusova Majka to odmah uočava te govori Isusu: „Vina nemaju.“ Isus najprije odbija odgovoriti na Majčin poticaj, ne želi intervenirati govoreći kako njegov „…čas još nije došao…“. Štoviše, ljudski rečeno mogli bismo reći kako je Isus ovdje bio i malo otresit: „Ženo, što ja imam s tobom?“ to će reći:“ Pusti me na miru, što me briga?“ U središtu je ovdje svakako ništa drugo doli Očeva volja. Isus čeka svoj „čas“ – trenutak objave slave koju mu Otac daje. Zato ovakav odgovor. Međutim, zanimljivo je primijetiti: ovdje Marija kao da Isusa „osvaja“ svojom vjerom: „Što god vam rekne, učinite!“ Marija je ovdje još jednom genijalno dala primjer vjere. Kao što je „Neka mi bude!“ bio čin potpuna predanja, ni ovaj nije ništa manje čin potpunog povjerenja – vjere da će Isus uistinu pomoći. No, Marija ne bi bila ona kada ne bi Sina svoga stavila na prvo mjesto. Isus je glavni. „Što god vam rekne, učinite!“ ujedno je i poticaj na slušanje Njega, nasljedovanje Njega te potpuno predanje naših života Njemu! Nadalje, zanimljivo je primijetiti kako Isus prati poticaje Duha – s kojim je on Jedno slušajući volju Oca na Nebesima. Nikada ne sumnja u uspješnost stvari koju čini, jer zna da to čini u Očevo ime. To pokazuje riječima: „Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.“ Isus zna da ako ravnatelj stola okusi vodu, bit će svašta. Ali za njega nema sumnje. Voda je postala vino.

Evanđelje koje razmatramo svjedoči objavu Kraljevstva i slave Kristove. Uzmemo li na primjer, da voda ovdje označava svaki ljudski život, tada u tom Kraljevstvu svaka bezbojna, bezokusna, bezmirisna voda, djelovanjem Kristove riječi, postaje najukusnije, crveno vino, divna i opojna mirisa, te okusa ljubavi Božje za cijelo čovječanstvo, koja je svoj vrhunac jednom doživjela na križu, a od tada doživljava ga svaki dan u euharistijskom slavlju.

Molitva

Gospodine Isuse Kriste! Ti koji si svojim prvim čudom na svadbi u Kani označio početak navještaja Kraljevstva Nebeskoga, te ujedno nagovijestio skorašnje ustanovljenje euharistije i svoje pashalno otajstvo. Molimo te, daj nama tvojim službenicima uvijek vjerno nasljedovati ono što poučavaš i postojano živjeti što nam po svojoj milosti daješ. Daj i nama poput Marije uvijek slušati tvoj glas ljubavi koji nas poučava Očevoj volji i uvijek se pouzdati da ćeš učiniti što te tražimo! Koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.