• Vi ste svjetlost svijeta Mt 5,14

Osvrt na okrugli stol Večernjeg lista

Kako je famozni četvrti modul podijelio Hrvatsku?

Spolna edukacija u školama: da ili ne?

Okrugli stol u organizaciji Večernjeg lista

16. siječnja 2013. godine, zgrada Hrvatskog novinarskog društva, 11 sati.

Već toliko puta u javnosti spominjana tema zdravstvenog odgoja pomalo već kao da „izlazi na uši“. Međutim, nije bez razloga toliko spominjana i na razne načine tumačena. Nekima je to sulud potez hrvatske Vlade, drugi se pak čude „tradicionalističkom“ duhu Hrvatica i Hrvata koji se istome protive, najgori su vjerojatno oni kojima je svejedno što će biti, jer svejedno svakako nije. Radi se o budućnosti generacija i generacija mladih ljudi koji će biti temelj hrvatskog društva uopće i stav o tome moramo imati!

No, što je zapravo sporno u cijeloj priči? Zdravstveni odgoj po sebi nije sporan. On bi trebao biti važan, neizostavan dio školskog programa. Sporan je naprotiv tzv. spolni odgoj ili dio kurikuluma (nastavnog programa) zdravstvenog odgoja pod nazivom „Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje“. Kako smo već imali priliku često čuti što je sporno u spomenutom dijelu kurikuluma, to sada neću navoditi ovdje. Svakako bih preporučio da sami pogledate odlaskom na stranicu: http://www.vigilare.org/sites/default/files/zdravstveni_odgoj_verzija_1_-_svijetla_pozadina.pdf , ako slučajno već niste dovoljno upućeni.

U cilju mi je prenijeti duh i atmosferu okruglog stola održanog 16. siječnja u prepunoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva upravo na temu spornog, četvrtog modula kurikuluma zdravstvenog odgoja. Sudionici okruglog stola bili su: gospodin Vinko Filipović (Agencija za odgoj i obrazovanje), dr. Tonči Matulić (dekan KBF-a u Zagrebu), prof. Aleksandar Štulhofer (sociolog i jedan od autora kurikuluma), dr. Petar Krešimir Hodžić (Ured za obitelj i brak HBK), prof. dr. Gordana Kuterovac Jagodić (psihologinja, Filozofski fakultet u Zagrebu), dr. Željka Markić (Grozd) i prof. dr. Vlasta Rudan (psihijatar, Medicinski fakultet u Zagrebu). Nedostajao je studentski kapelan don Damir Stojić, koji se ispričao zbog svoje odsutnosti, navodeći kao razlog službeno putovanje.

Okrugli stol započeo je u ugodnom, ali i vidno napetom ozračju. Velika prisutnost novinara (HRT, 24h, HKR i dr.) te prepuna dvorana odavali su važnost, ali i aktualnost ovog događaja. Mogle su se čuti (potiho, ali ipak) rasprave pojedinaca. Različita mišljenja, različiti stavovi i opredjeljenja, vjerojatno isti i zajednički cilj: dobro sviju, napose samih učenika.

Započeli smo s pitanjima. Koordinatorica programa je spretno postavljala pitanja, te autoritativno pozivala na poštivanje vremena koje je bilo predviđeno za intervenciju, što je u ovakvim situacijama od temeljne važnosti.

Prvo pitanje bilo je: Je li spolni odgoj potreban?
Prof. Štulhofer izjavio je da je potreban zdravstveni odgoj, a svakako unutar njega i spolni odgoj. Smatra da ta tema nije podijelila Hrvatsku, nego da se neki bore protiv njega. Na pitanje zašto je spolni odgoj potreban, prof. Štulhofer izjavio je da je potreban iz tog razloga jer djeca neke vještine ne stječu u obitelji, a nužne su za razvoj mladog čovjeka (nisam siguran da sam shvatio o kojim se vještinama radi, jer nije bilo dalje pojašnjeno, no g. Filipović složio se s njim).

Na isto pitanje odgovorio je i dr. Matulić.
Naglasio je da uvođenje zdravstvenog odgoja i unutar njega spolnog odgoja, tog tako delikatnog aspekta odgoja, proizlazi upravo iz delikatnosti sadržaja i nužnosti takvog pristupa ljudske seksualnosti. Delikatnost – ne tržišna roba. Istaknuo je važnost osmišljavanja spolnog odgoja u smislu reakcije na povratnu informaciju (od strane roditelja). Uži (spolni) i širi (zdravstveni) kurikulum je nužan i potreban. Nastavio je navodeći kako živimo u društvu u kojem prevladavaju dva poroka: konzumerizam i komformizam koji utječu, daju „plodnu zemlju“ – bestidnosti – opscenosti i panerotizmu. Nužno je imati to na umu. „Danas čovjek ne može ni auto kupiti bez gledanja polugolog ljudskog tijela.“ izjavio je Matulić.

Gospodin Vinko Filipović iz Agencije za odgoj i obrazovanje istaknuo je pak kako na tome Ministarstvo radi (povratnoj informaciji od strane roditelja), te svakako smatra da je spolni odgoj potreban. Isti nije samo u sastavu nastave razredne zajednice (SRZ), nego će se djelomično predavati i na nastavi biologije, psihologije te tjelesne i zdravstvene kulture. Tvrdi kako je spolni odgoj osmogodišnjeg (!) istraživanja te da je isti odgovor na zabrinjavajuće ponašanje mladih. Po primjeru Francuske, Irske, Poljske, Njemačke, Austrije i Nizozemske trebalo bi pripustiti i u Hrvatsku spomenuti odgoj, ne iz razloga da mi „trebamo kopirati EU“ već zbog određenih pokazatelja (statistike mladih ovisnika, maloljetničkih trudnoća itd.) koji govore tome u prilog. Zdravstveni odgoj, a time i spolni potreban je zbog zdravlja djece i mladih.

Pitam se samo kako to da moralno stanje u većini spomenutih zemalja ipak nije previše obećavajuće i da to nama ništa ne govori? Ne radi se samo o spolnom odgoju. Zar ne vidimo gdje vodi obrtanje ljestvice vrijednosti i liberalistički relativizam?! Izgleda da ne. Dvije tisuće godina opstanka, tradicije, duhovnog bogatstva, ustrajnosti na evanđelju i moralne čvrstoće, jasno izraženih stavova katoličke Crkve očito ne svjedoči dovoljno.

Na pitanje zašto se GROZD protivi spolnom odgoju dr. Željka Markić odgovorila je kako se GROZD ne protivi ni zdravstvenom ni spolnom odgoju (barem ne u cijelosti), nego u načinu njegova provođenja i načinu na koji je uopće isti uveden u školski sustav (sporne točke se nalaze na već spomenutoj web stranici) citiram:“…kršeći Ustav Republike Hrvatske.“

Zar nam ni to nije dovoljno?

Na pitanje treba li se uvesti u redovitu nastavu spolni odgoj dr. Kuterovac Jagodić odgovorila je kako ne vidi zbog čega tolika galama, da je to normalni dio odgoja te da se od njega čini tabu od strane onih kojima je isti problem. Nadalje, nastavlja doktorica kako se, citiram: „…mala djeca rađaju sa sposobnošću za spolno uzbuđenje, ne sa drugima, ali sama sa sobom – da. Tako i dječaci i djevojčice, već u vrtiću, traže da vide spolovilo jedno drugome – to je normalni oblik dijaloga djetetova spolnog razvoja.“ U ovom dijelu bilo je nužno smirivanje publike od buke i galame. Doktorica nastavlja kako se iza pete godine djetetova života to manje događa jer ih roditelji sputavaju. U pubertetu se pak ta pitanja ponovno otvaraju. Roditelji su uglavnom nespremni na to. Važno je pružiti pomoć roditeljima u tom smislu.

Smatram da je svaki komentar na ovo suvišan.

Naglasio bih kako se do kraja samog okruglog stola povuklo pitanje razlike između odgoja i edukacije. Je li spomenuti spolni odgoj – odgoj ili puko podučavanje materije? Na tvrdnju kako se spolni odgoj temelji na znanstvenim činjenicama, dr. Matulić ustvrdio je kako su egzistencijalna pitanja uvijek tu bez obzira na (ne) napredak same znanosti, te da ako društvo intimu, koja je iznimno delikatno pitanje za čovjeka, razobličuje, ne moramo u tom smjeru voditi mlade.

Najbitnije je ustanoviti tko u cijeloj priči ima glavnu riječ. Roditelji, veli dr. Hodžić, a zadatak škole je da nadopuni djetetovo obrazovanje i odgoj, ali roditelju prepusti glavnu riječ. Naglasio je također kako katolička Crkva nije nikakva protuteža vlasti ili državi (kako se počesto i prečesto navodi), nego jednostavno štiti prava roditelja (i djece) koja su ovdje ugrožena. Naveo je kao moguću opciju prihvaćanje spolnog odgoja u školskom sustavu, ali kao izborni predmet, pa neka roditelji odluče. S njime se po ovom pitanju složio i prof. Štulhofer koji je rekao neka roditelji svojim potpisom potvrde kako njihova djeca neće slušati nastavu spolnog odgoja. Na ovu tematiku kratko se osvrnuo i g. Filipović navodeći kako roditelji nemaju pravo odabira što će biti u kurikulumu, nego da je to pridržano timu od četrnaest stručnjaka. Što će biti s djecom koja na poticaj roditelja ne budu išli na nastavu spolnog odgoja, g. Filipović nije htio komentirati, unatoč svim pozivima i interventima publike da na to pitanje odgovori.
Pokrenulo se pitanje i same spremnosti nastavnika na izvođenje ovog programa gdje je g. Filipović ustvrdio kako su spomenuti nastavnici (biologije, tjelesnog i valjda SRZ) dovoljno educirani po tom pitanju, ali da je već održano i niz stručnih skupova na tu temu.

Ne kažem da nije, ali kako to da mediji o tome ne obavještavaju tako glasno kao o drugim detaljima ove teme, koje se tiču na primjer Crkve?

Zaključio bih kratkim stavovima pojedinaca.

Prof. Štulhofer ustvrdio je da roditeljima treba dati mogućnost izbora u osnovnoj školi dok bi u srednjoj školi spolni odgoj bio obvezatan predmet za sve.

G. Filipović istaknuo je da je spolni odgoj nužan za školski sustav te kako se većina učenika s time slaže. Na što je jedan od prisutnih spomenutih učenika jasno izrazio svoj stav o tome: „Koje ste vi to učenike pitali?“, izražavajući očito svoje neslaganje.

Dr. Markić iz udruge GROZD je za uspostavu ravnoteže uz veću osjetljivost Ministarstva na glas roditelja.

G. Vinko Filipović istaknuo je kako su izmjene kurikuluma moguće jer se još uvijek nalazi u pokusnoj fazi, ali da nitko drugi (osim spomenutih četrnaest stručnjaka) neće raditi na eventualnim izmjenama kurikuluma.

Dr. Tonči Matulić završio je ističući kako se mora obratiti pozornost na dijelove kurikuluma koji vrijeđaju Ustav RH (ako postoje), te da legalnost i legitimnost u ovom slučaju predstavljaju samo pola posla. Nužno je razgovarati s roditeljima, razgovarati o dobrobiti djece. Naglašavajući intimu dodao je da na kraju krajeva jedino roditelji tu, već toliko puta spomenutu djecu, nazivaju imenima kao što su „dušo moja“, „anđele moj“ i „ljubavi moja“, a bez toga, citiram: „Ode sve!“

Okrugli stol završio je u 12:42 sati, bez intervencija publike, na što se ista jako žalila, no takva su valjda pravila igre okruglih stolova.

Nakon saslušanog okruglog stola od 16. siječnja osjetio sam se obogaćenim za jedno iskustvo. Vraćajući se kući te komentirajući s prijateljem stavove i mišljenja drugih pitao sam se: „A ja?“ Kao državljanin RH, mladi čovjek, redovnik, što mislim o ovome? Ne znam jednostrano odgovoriti. Slažem se svakako u tome da je zdravstveni odgoj potreban, dijalog s roditeljima nužan, određeni dijelovi četvrtog modula, ne sporni, nego suludi. Budu li roditelji ustrajni u onome što sada tvrde da žele i ustrajni u borbi za prava koja im pripadaju – dobit će ih. Ne vidim toliki problem da roditelji biraju što žele za svoju djecu. Smatram da su ovakve rasprave korisne i da potiču narod na razmišljanje, izlazak iz samih sebe, svojih malenih svjetova, ali moraju biti utemeljene na toleranciji i prihvaćanju različitosti, kakve god te razlike bile. Ovdje se osvrćem na pretjerane reakcije publike i dobacivanja koja nisu sličila civiliziranom demokratskom, a još manje kršćanskom društvu. Ne smijemo se nikada zaboraviti pitati: „Što bi Gospodin Isus učinio na mom mjestu?“ Bi li bacio kamen? Ma tko se usudi baciti kamen? Radije molimo za sve nas, da nakon ovoga izrastemo još jači u snazi ljubavi i zajedništva!

Mene više zabrinjava nešto drugo. Kako to da je ipak u središtu svake reportaže ili članka u novinama Crkva ta koja se ne slaže, Crkva ta koja je protiv Vlade, Crkva ta koja je opet u srednjem vijeku? To mi miriše na doba prije 313. godine, kada kršćanstvo još nije bilo dopuštena religija Rimskog carstva. Danas je dopuštena u većini zemalja svijeta. No, svatko tko ne vidi da su progoni kršćana, unatoč svemu, već u tijeku, ili je vrlo slijep ili ne želi vidjeti. Ali došla su vremena kada više nego ikada treba moliti, postiti, i ustrajati u evanđeoskom nauku Isusa Krista u ljubavi i zajedništvu te vjernosti svetoj Rimskoj Crkvi!

Ovaj tekst je objavljen u: Vijesti. Both comments and trackbacks are currently closed.