• Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit Ps 63,4

Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

 289eh3c

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

 Riječ Gospodnja.
                           Četvrta je nedjelja došašća i Božić je sve bliže, osvrnimo se na protekla tri tjedna i zastanimo malo nad tim vremenom i nad djelima koje smo učinili jedni dugima. Jesam li se kroz ovo vrijeme došašća pokušao razveseliti druge, pokušao biti bolji čovjek, pokušao nasljedovati Krista kojeg ovih dana iščekujemo ?
                       Današnje evanđelje nam govori o susretu Marije i Elizabete, Isus još nije rođen, još nije Božić i još imamo vremena usrećiti nekoga svojim posjetom, nekoga od svojih bližnjih, nekome kome želimo pokloniti svoju prisutnost, svoj osmijeh. Ljudi često misle da je za sreću potrebno puno; veliki i skupocjeni darovi što nije istina. Ljubav, iskrenost, poniznost, zajedništvo, prijateljstvo , osmijeh, su najdragocjeniji darovi koji nemaju cijene, a onom koji ga primi ostavlja neopisivu radost. Budi o mi ti darovi jedni drugima, prepustimo se da nas mali Božić i ove godine prožme svojom jednostavnošću, malenošću i poniznošću kako bi kroz nas mogao djelovati i razveseliti sve druge oko sebe.
                                Osvrnimo se malo na Elizabetine riječi kada kaže: ” Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? ” Možemo se staviti u ulogu Elizabete i stvarno se upitati, kako to da nama, ljudima, grešnicima dolazi Bog ? Kako to da nama, koji to nismo zaslužili grijesima, dolazi Bog, on se ponižava, uzima smrtno tijelo, sebe ograničava da se može objaviti ljudima, da nas može spasiti, pomiriti s Bogom. Zastanimo malo nad ovim otajstvom i zapitajmo se; kolika je to Ljubav morala biti da se Bog koji je svemoćan i svemoguć uputi grešnom čovjeku da ga spasi, čovjeku koji to ničime nije zaslužio.
                                Dragi čitatelji ovo Vam stavljam na razmatranje da promislimo koliko je zapravo važan za nas ljude taj dolazak Boga, doticaj koji mijenja povijest čovječanstva. Od tog trenutka povijest nije više samo vrijeme koje vodi u smrt, već se pretvara u spasenje, smrću više ne završava život nego se nastavlja u onaj vječni. Nije li to najljepši dar koji nam je Bog mogao dati ?

 

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje, Uncategorized, Vijesti. Comments are closed, but you can leave a trackback: Trackback URL.