• Mi sami moramo postati promjenom koju želimo vidjeti. M. Ghandi

Ozdravljenje uzetoga (Seminarski rad)

Uvodna molitva

Gospodine Isuse Kriste, jedini pravi i istiniti uzore praštanja! Ti, koji si i u smrtnom času govorio: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!« (Lk 23, 34), molim te, daruj nam svoga Duha, Duha praštanja! Neka nas sve ispuni kako bismo poput Tebe mogli praštati, iz dana u dan, svojim bližnjima! Daruj nam svoga Duha praštanja kako ne bismo na sve uvrede i nanesene nepravde vraćali istom mjerom! Daj nam snage da se ugledamo na Tebe te mognemo činiti ono što si i Ti činio: praštao i ljubio! Isuse, na jednom si mjestu rekao: »A komu se oprašta malo, taj pokazuje ljubavi malo.«(Lk 7, 47 ). Daj nam ustrajnosti u praštanju kako bi mogli opraštati svoj braći i sestrama koji su nas na bilo koji način povrijedili te tako osjete da su ljubljeni! Tako će i oni osjetiti ljubav te je prenositi dalje na sve one koji ih okružuju! Molimo te, Gospodine Isuse, daruj nam svoga Duha praštanja! Dođi Duše praštanja, ispuni nas sve!

Odlomak iz Lukinog evanđelja – Lk, 5, 17-26

Jednoga je dana on poučavao. Tu su sjedili i farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih judejskih i galilejskih sela i iz Jeruzalema. A njega je moć Gospodnja gonila da ozdravlja. I, evo, ljudi dođoše noseći na postelji čovjeka koji bijaše uzet. Željeli su ga unijeti unutra i staviti pred Isusa. Kako zbog mnogo ljudi nisu pronašli kuda bi ga unijeli, popeše se na krov te ga kroz crepove spustiše, ujedno s posteljom, u sredinu pred Isusa. A on, vidjevši vjeru njihovu, reče: »Čovječe, oprošteni su ti grijesi.« Nato književnici i farizeji počeše premišljati: »Tko je ovaj što izgovara bogopogrde? Tko može opraštati  grijehe, osim samoga Boga?« A Isus, poznajući njihove misli, reče im: »Zašto tako mislite u srcima svojim? Što je lakše reći: Oprošteni su ti grijesi, ili reći: Ustani i hodaj!? Ali da znate da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe. »Zapovijedam ti«, reče uzetome, »ustani, uzmi postelju svoju i idi kući svojoj!« On odmah ustade pred njima, uze ono na čemu je ležao, te ode kući slaveći Boga. Svi se zapanjiše te su slavili Boga i govorili prestrašeni: »Danas vidjesmo čudesa!«

Opraštanje

U životu smo često pogođeni različitim neprilikama u kojima se jasno očituje tko smo i kakvi smo. Opraštanje je izraz naše ljubavi. Gledano na naš ljudski način, opraštati je teško. Zato je potrebno moliti Boga milost opraštanja, jer mi sami često nismo u stanju sve od srca oprostiti. Svi dobro znamo da u životu postoje različite vrste i načini opraštanja, a sve ovisi o karakteru osobe i nakani zašto opraštamo. Neke osobe koriste praštanje samo kako bi mogle drugima pokazati da su dobre i pravedne, drugi praštaju iz nekih svojih interesa i razloga… Jedino istinsko, pravo i čisto praštanje je kada praštamo iz ljubavi svome bližnjemu, imajući uzor u Isusu Kristu. Opraštanje u ljubavi možemo dati, ali i primiti samo i isključivo u Isusu Kristu, jer to je bezuvjetno praštanje koje ništa ne traži za sebe. Riječ oprostiti znači pristati zaboraviti[1] pogreške, pomilovati, na neki način poništiti dug, izbrisati uvrede i svo učinjeno zlo. Kada učinimo nešto loše svome bližnjem, tražimo njegovo oproštenje kako bismo obnovili naš odnos. No, mi to oproštenje ne darujemo zbog toga što je ta osoba zaslužila da joj oprostimo. Oproštenje je, ponajprije, djelo ljubavi i milosrđa i zbog toga opraštamo. Oproštenje je odluka da nećemo imati ništa protiv osobe, bez obzira što nam je ta osoba učinila. Oproštenje je, ponajprije djelo ljubavi. To možemo vidjeti i u citatu: »Željeli su ga unijeti unutra i staviti pred Isusa. Kako zbog mnogo ljudi nisu pronašli kuda bi ga unijeli, popeše se na krov te ga kroz crepove spustiše, ujedno s posteljom, u sredinu pred Isusa. A on, vidjevši vjeru njihovu, reče: Čovječe, oprošteni su ti grijesi.« Ovdje možemo iščitati veliku vjeru u Isusa, ali također i veliku ljubav prema ovome bolesniku, kako od strane nosioca, tako i od strane samoga Isusa. Kolika je morala biti ljubav prema uzetome od strane ljudi koji su ga nosili, kada su ga išli spuštati kroz krov kuće?! Prepoznavši tu ljubav, Isus je oprostio sve grijehe tom bolesniku.

Zašto oprostiti?

Mnogo ljudi, uistinu, ne razumije zašto valja oprostiti. Oni su kao carinici i književnici u slučaju otpuštanja grijeha uzetome. »Nato književnici i farizeji počeše premišljati: Tko je ovaj što izgovara bogopogrde? Tko može opraštati grijehe, osim samoga Boga?« Nisu svjesni da je opraštanje dio naših vjerničkih života, te da je opraštati puno lakše od mnogih stvari. Ali Isus ima odgovor i na ta njihova pitanja. »A Isus, poznajući njihove misli, reče im: Zašto tako mislite u srcima svojim? Što je lakše reći: Oprošteni su ti grijesi, ili reći: Ustani i hodaj!? Ali da znate da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe: Zapovijedam ti, reče uzetome, ustani, uzmi postelju svoju i idi kući svojoj!« Znamo da nitko nije zaštićen od uvreda, rana i razočarenja, te bi zato svijet bez opraštanja bio puno, puno gori nego što sada jest. Opraštanje je trajan proces, svakodnevni posao nas kršćana, a ne nešto što smo učinili tek jednom ili dvaput. Oprostiti je lako kad svijet gledamo očima ljubavi, ljubavi koja proizlazi iz Isusa Krista. Kada nemamo snage oprostiti, trebamo moliti Boga milost da možemo opraštati. Čovjek treba željeti oprostiti, a Bog će dati milost da to i uspije učiniti. Bitno je željeti oprostiti, jer svaki čovjek može zadobiti milost praštanja i naučiti praštati, bez obzira u kojoj životnoj dobi bio i bez obzira na njegovu prošlost i odnose s ljudima u prošlosti. Tko oprašta taj postaje sličan Kristu. Tko se opredjeljuje za opraštanje svjedoči da je ljubav jača od mržnje i na taj način s Kristom pobjeđuje zlo.

Zaključna molitva

Bože, istinski djelitelju milosti, hvala Ti na tvojem daru praštanja kojim si obogatio ovaj svijet. Hvala Ti za Tvoga Duha praštanja, kojega nam daruješ iz dana u dan i bez kojega bi ovaj svijet odavno propao. Daj nam snage i ustrajnosti da nasljedujemo tvoga Sina Isusa Krista u ljubavi, koja je počelo svakoga iskrenog praštanja. Učini da dostojno i s ljubavlju prenosimo vjeru u Tebe, na način da mognemo sve opraštati, bez iznimke, te da ljudi koji nas okružuju zaista prepoznaju Tebe kroz naša djela ljubavi i praštanja. Amen.



[1] Ne zaboraviti na način da se ne sjećamo, nego kada se sjetimo, da u nama ne budi nikakve negativne osjećaje.

Ovaj tekst je objavljen u: Promišljanje. Both comments and trackbacks are currently closed.