• Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom. Albert Schweitzer

Papin pohod Hrvatskoj 1994. godine – iz kronike samostana Svetog Duha u Zagrebu

10. rujna 1994. Subota

Temperatura u 14 sati u Zagrebu 23°C.

Danas je naš samostan, kao i grad Zagreb i čitava naša Domovina Hrvatska, bio u ozračju dolaska pape Ivana Pavla II. u Zagreb i Hrvatsku. Na svakom koraku osjećalo se svečarsko raspoloženje. Samostan se uređivao (čistio), da kroz ova dva dana primi brojne goste (fratre) iz naše Provincije.

Crkva u Hrvatskoj kao i država Hrvatska ponosni su i neobično radosni zbog Papinog pohoda Domovini. Obični ljudi, političari i crkveni predstavnici izražavaju veliku radost zbog ovoga Papinog pohoda. Sve je spremno za njegov dolazak. Ovo je prvi Papin pohod Hrvatskoj, izuzev pohoda pape Aleksandra III. nekim našim otocima na Jadranu (Hvar, Vis, Rab) u davnoj prošlosti.

U 17,30 sati Papa je zrakoplovom („Al Italia“) stigao u zagrebačku zračnu luku „Pleso“ (Velika Gorica). Tu je Papu dočekao predsjednik države dr. Franjo Tuđman, a u samom zrakoplovu pozdravio ga je kardinal Franjo Kuharić. U trenutku dok je Papa ljubio hrvatsku zemlju (priređenu u nekoj posudi sličnoj tanjuru) trebala su zazvoniti sva zvona (crkvena) u Hrvatskoj. Papa je već slab, služi se i štapom, pa nije mogao kleknuti i poljubiti zemlju, kao što je to dosada uvijek običavao, dok je posjećivao neku zemlju. Na putu od zračne luke do katedrale, u papamobilu (automobil s neprobojnim staklom u kojem Papa može stajati i obično stoji) su sa Svetim Ocem bili nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić, Papin tajnik Stanislav Dziwisz i Papin komornik Angelo Gugel. Od Velike Gorice pa sve do provostolnice na Kaptolu nepregledno mnoštvo građana uz cestu poklicima i mahanjem zastavicama pozdravljalo je papu Ivana Pavla II. Posebno dirljivi bili su prizori Svetog Oca kraj vjernika čije su župe danas na okupiranom dijelu Hrvatske. Računa se da je Papu na ovom putu od Velike Gorice do zagrebačke katedrale dočekalo oko pola milijuna ljudi. Koji frenetični poklici, koje mahanje zastavicama (hrvatskim i papinskim-vatikanskim), koja radost kad je papa Ivan Pavao II. stigao u svom papamobilu pred zagrebačku katedralu! Pisac ovih redaka, zajedno s mnogom braćom iz samostana, klericima i sjemeništarcima, prisustvovao je ovom veličanstvenom događaju. Zvona katedrale zvonila su kad je Papa stigao u zagrebačku zračnu luku, a nisam sada siguran da li su zvonila i kad je papa stigao pred katedralu. Tko bi mogao opisati uzbuđenje i radost razdraganog mnoštva vjernika, svećenika, redovnika, redovnica, sjemeništaraca …?! U katedralu je još prije Papina dolaska ušao određeni broj svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova, sjemeništaraca, kandidatica i vjernika; svi, naime, nisu mogli ući. Bile su prisutne i redovnice stroge klauzure (klarise, karmelićanke). Kod ulaza u katedralu policija je, razumljivo, pregledavala svakog ulaznika (da ne bi netko prokrijumčario oružje). U katedrali je Papu pozdravio kardinal Franjo Kuharić. Papa je otpozdravio na hrvatskom jeziku, što je svima nama bilo posebno drago. U katedrali nije bila upriličena misa, nego samo molitva „Večernje“ (pjevana). Papa se zadržao i na grobu sluge Božjega Alojzija Stepinca. U katedrali je bilo vrlo vruće. Inače je za ovu prigodu Papinog dolaska Hrvatskoj naš samostan posudio je sestrama klarisama u Mikulićima televizor, tako da zatvorene sestre mogu pratiti sve ove divne događaje. Ove sestre nemaju televizora. Danas i sutra u Zagrebu funkcionira samo javni promet, tramvaji i autobusi, te taksisti; drugi promet je isključen. Ova dva dana prijevoz tramvajem i autobusom je besplatan; dakako taksi se plaća. Poslije svečanosti u katedrali Papa je odsjeo u Nadbiskupskom dvoru, gdje je i prespavao. S Papinim dolaskom u Zagreb slavi se središnja proslava 900. obljetnice zagrebačke biskupije i grada Zagreba. U katedrali je svečanost završila oko 21 sat. Grad Zagreb utonuo je u radosni san, jer mu se dogodila velika radost: Papa ga je pohodio. – Pri kraju večernje papa Ivan Pavao II. predao je kardinalu Franji Kuhariću srebreni relikvijar s moćima sv. Leopolda Mandića. A Svetom Ocu je poklonjen reljef nuncijature, kojega je izradio Vladimir Gradečak. Papin posjet Hrvatskoj prati oko 1.350 novinara.

11. rujna 1994. Nedjelja

Dan svečan i lijep, upravo idealan za susret pape Ivana Pavla II. s oko milijun vjernika na Hipodromu. Od ranog jutra braća iz našeg samostana hrlila su na zagrebački Hipodrom, gdje je papa Ivan Pavao II. u 10,30 sati slavio sv. misu pred silnim mnoštvom naroda, koji se sabrao iz svih dijelova naše Domovine. Računa se da je na Hipodromu bilo od 800.000 do milijun ljudi. to je najveći skup Hrvata u njihovoj povijesti. U našem samostanu rijetko je tko ostao, čak su i časne sestre otišle na Hipodrom, tako da nije bilo ni službenog ručka. Fra Đuro Crlenjak je nešto skuhao. A nekoliko braće, koja su ostala u samostanu, bili su takorekuć cijeli dan uz televizor, da im ništa ne promakne od onoga što se događalo. Iz svih naših župa u Provinciji organizirano je hodočašće u Zagreb (zajedno s drugima), koje su predvodili i naši redovnici. Bilo je čak 18 ulaza na Hipodromu, koji je bio podijeljen na razna polja zbog hodočasnika i ulaznica. Ulaz na Hipodrom trajao je od jedan do više sati (ovisno o vremenu kad se ulazilo). I ovdje je zbog mjera sigurnosti svaka osoba na ulazu bila pregledana, kao i sinoć kod ulaza u katedralu. Na ovaj susret s papom najviše su se, dakako, odazvali Zagrepčani. Iz naše župe sv. Antuna bilo je više od 5.000 vjernika. Oltar je bio divno uređen; 5.250 bijelih i žutih krizantema (papina zastava) resilo je podnožje oltara. Za oltarom bili su zajedno s Papom naši biskupi s kardinalima gostima. Ispred oltara oko 1.400 svećenika koncelebranata. Na lijevoj strani oltara, gledajući iz mase, pjevački zbor (preko 600 pjevača iz raznih župa), u kojem je sudjelovao i naš fra Josip Priselac zajedno sa 17 pjevača iz našeg zbora župe sv. Antuna. Fra Josip je nakon svečanosti rekao, da je za njega današnji dan bio dio raja, ništa mu nije bilo teško. Na desnoj strani oltara bila je loža za hrvatske političare, među kojima je bio i predsjednik države, dr. Franjo Tuđman. Veliki televizijski ekran, na lijevo od oltara, omogućavao je ogromnom mnoštvu da prati sve što se događa na oltaru i drugo. Ogromni zvučnici i na desnoj i na lijevoj strani oltara omogućivali su hodočasnicima da čuju Papinu riječ i drugo. Ambulantna kola bila su postavljena svako toliko, da se pomogne onim, kojima bi pozlilo. Papa je sa svojim papamobilom prolazio kroz masu vjernika za to napravljenim cestama – stazama. Svugdje klicanje i aplauzi. A kad se konačno pojavio na vratima koja vode na oltar (kao žrtvenik), prolomio se frenetičan aplauz i klicanje čitavog mnoštva vjernika. Papa je u propovijedi pozvao na opraštanje i suživot na balkanskim prostorima. Rekao je: „Tražiti oprost i sam oprostiti“. „Narodi ovih krajeva međusobno su se kroz stoljeća prihvaćali … vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim zemljama. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom, nastavlja uz hrvatsku i bosanskohercegovačku granicu, te u Srbiji utječe u Dunav …“ Papa je sv. misu slavio na hrvatskom jeziku; i propovijedao je hrvatski. Inače svi Papini govori u Hrvatskoj, kao i kardinala Franje Kuharića i predsjednika države, dr. Franje Tuđmana, nalaze se tiskani u „Službenom vjesniku Nadbiskupije zagrebačke“, br. 4/1994. Dnevni tisak, posebno „Vjesnik“, o svemu je obilato izvijestio što se tiče Papina pohoda Hrvatskoj. Puk Božji pričešćivao je velik broj svećenika iz ciborija ad hoc napravljenih. Svi Papini govori i propovijedi usmjereni su na stvaranje mira na Balkanu. – Ostaje nezaboravan prizor, kad se nakon otpjevane hrvatske himne na svršetku mise ono ogromno mnoštvo uputilo savskim nasipom prema mostovima. To je bila nepregledna rijeka ljudi. To savski nasip i mostovi preko rijeke Save još nisu doživjeli.

Veliko mnoštvo ljudi ispratilo je Papu na ulicama grada Zagreba i uz cestu do zračne luke u Velikoj Gorici. Tu se Papa ponovo obratio hrvatskom narodu, narodu koji ima svoju državu, pravo na državu i na suverenitet. Nakon što se pozdravio s predstavnicima Crkve (biskupi s kardinalom Kuharićem) i države (dr. Franjo Tuđman), Papa se vratio u Rim hrvatskim zrakoplovom.

Neka je hvala i slava Gospodinu Bogu za ovaj dar Papinog boravka u našoj Domovini Hrvatskoj!!

Prigodom Papinog boravka u Hrvatskoj izišla je i knjižica „Sveti Otac Ivan Pavao II u Hrvatskoj“, Zagreb, 10-11. rujna 1994. – kao liturgijski vodič u zagrebačkoj katedrali i na Hipodromu.

I naš redovnik – svećenik o. Josip Vlahović s 85 godina (najstariji član Provincije) bio je na Hipodromu i sve izdržao. Bogu hvala!

 

 

 

Ovaj tekst je objavljen u: Crtice iz naše povijesti, Vijesti. Both comments and trackbacks are currently closed.