• Pogledaj ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim.Ps 5,5

Petrova riba

U evanđelju koje nam donosi peta nedjelja kroz godinu uočavamo Isusov plan spasenja. Tim planom uključio je nekoliko ljudi kojima će prenijeti sve što je čuo i vidio od Oca, a oni će to kasnije prenijeti dalje na druge ljude.

„Petrova riba“

Kada sam bio u Svetoj zemlji, posjetili smo i Genezaretsko jezero. Vozili smo se po njemu, činilo mi se kao da se vidi početak i kraj jezera. Svakako nije veliko. No više od toga, u sjećanju mi je ostalo mjesto gdje smo ručali. Bio je to restoran koji se nalazio odmah na obali jezera, a jeli smo ribu ulovljenu na tom jezeru. Nisam stručnjak za ribe, niti sam baš neki ljubitelj ribe, ali naziv ribe ostao mi je dobro u sjećanju. Zvala se – „Petrova riba“. Svakako zanimljiv i dobar marketinški naslov, no iza toga naslova krije se nešto dublje – poziv jednog čovjeka. Riba je zasigurno utjecala na njegovu odluku. I to ne jedna, nego mnoštvo riba.

Isusov govor sa lađe

Razmatrajući ovo evanđelje, sjetio sam se odmah Petrove ribe.
S obzirom da to jezero nije veliko, vjerojatno se i taj restoran nalazi u blizini mjesta na kojem se dogodio ovaj događaj iz Evanđelja. Mjesto koje je Isus odabrao je obala kraj Genezaretskog jezera. Već je bio dobro raširen glas o njemu kao Velikom Učitelju kojeg su ljudi voljeli slušati. Još više od toga su bila njegova čudesa. Iz ljudske perspektive, nešto što je nesvakidašnje i što slovi kao fenomen, kod ljudi budi veliki interes.
Isus je došao ljudima dati i obznaniti nešto puno veće, ali svojim čudesima dokazuje svoje božanstvo, privlači pozornost i očituje svoju vladavinu nad svime stvorenim.
Velika masa ljudi se skupila i želi ga vidjeti i čuti. Uvijek ima i onih koji se doslovno guraju kako bi, valjda, prije ostalih mogli čuti ono što Isus govori.
Upravo zbog velike mase ljudi, kako bi ga svi mogli vidjeti, on traži pogodno mjesto gdje će stati. Ulazi u jednu lađu koja se vratila sa ribarenja. Nema puno posla, jer oni koji rade na njoj nisu ništa ulovili. Ta lađa bila je Šimunova – Petrova, pa ga zamoli da malo otisne od kopna kako bi s nje govorio.
Isus ispred sebe ima veliku masu ljudi, no svjestan je da će netko tu masu ljudi, kada on otiđe, morati voditi. Na umu ima jednu osobu koju na spektakularan način poziva u službu.

Isus poziva Petra

Isus je imao na izbor dvije lađe, ali očito s namjerom odabire onu Petrovu. Nakon propovijedi koju je izrekao, traži od Petra i njegovih „zaposlenika“ da otisnu na more, usred bijela dana i bace mreže kako bi lovili. Po svim pravilima struke, takvo što je uzaludno i nema nikakve koristi od toga. No Petar kaže: „Učitelju, svu se noć smo se trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže“. Petar je siguran da se preko dana ne može ništa uloviti, no ipak vjeruje Isusu. Bacivši mreže, događa se čudo. Mreže su pune ribe, ima previše i za drugu lađu. No veće čudo dogodilo se u Petru. To čudo mijenja Petra, Isus je učinio nešto nemoguće – ribar koji lovi svakodnevno, koji ima toliko iskustva u svome poslu, usred bijela dana ulovio je toliko ribe da se lađa skoro potopila. Sve to njegovo iskustvo „pada u vodu“ gledajući količinu ulovljenih riba. Petar spoznaje tko stoji na njegovoj lađi i zbog čega je ulovio toliko riba. Spoznaje Gospodinov poziv, ali isto tako zna da toga nije dostojan. Odgovara Isusu: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ Nije dostojan stajati kraj njega nego klečeći razgovara sa Isusom. Što reći nego onu poznatu: Čudni su putovi Gospodnji! On u svoju službu poziva one koje želi, poznaje svačije srce i po tome bira. Na Petru ostavlja Crkvu, na jednom ribaru. Ovo čudo Isus je učinio najviše radi Petra. Petra je „pobijedio“ na njegovu teritoriju. Isusu trebaju takvi ponizni ljudi, koji se neće bojati činiti ono što je protivno ljudskoj logici. Petar se je bojao, ali je osjetio da će Gospodin nadoknaditi ono što mu nedostaje.
Isus govori Petru: „Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!“ U tom „ne boj se“ Isus obećava Petru da će biti uz njega, a na njemu je da se u slobodi odazove.

Petar se nalazi na raskrižju: s jedne strane pozvan od Isusa, s druge strane lađa puna riba – to sigurno može dobro unovčiti. Petrova riba ostala je u lađi nekome drugome. On shvaća da ona zapravo ne vrijedi ništa naspram onome što mu Isus nudi. Možda je netko preuzeo tu lađu sa ribom i na spomen njegova vlasnika nazvao tu ribu – „Petrova riba“. Upravo tom ribom Isus se poslužio kako bi Petru pokazao gdje se zapravo nalazi ono neprolazno blago.
Isus doslovno upada u njegov svakodnevni život i sve mijenja. Ako je Isus mogao učiniti nemoguće usred bijela dana, onda će moći učiniti nemoguće kada to bude i ubuduće trebalo. Čudo nije promijenilo samo Petra, nego i njegove prijatelje koji su bili zajedno s njime na lađi. To su bili Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi. Evanđelje svjedoči: Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Isusov poziv nama

Oni su pozvani, svjesni svojih nedostataka, ostavili sve i krenuli za njim. Isus vjeruje u ljude, vjeruje u nas. Nas sigurno nije tako spektakularno pozvao, ali je svaki od nas spoznavši Isusov poziv, klečeći kao Petar, odgovorio Gospodinu. Služba je to koja nije kao ostale, ali oslanjajući se na Isusa, pozvani smo nastaviti ono što su apostoli na čelu sa Petrom započeli. Molimo Gospodina da nam ražari srce kao što je to učinio i Petru koji je bio svjestan da će Gospodin učiniti čudo kada bude „lovio ljude“, isto kao što je učinio i sa ribama.

„Ne boj se, odsada ćeš loviti ljude“!

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.