• Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit Ps 63,4

Postavljanje u službu lektora

U subotu, 19.studenog 2011., u klerikatskoj kapelici svetoga Josipa Kupertinskog, euharistijsko slavlje predvodio je provincijalni ministar, fra Ljudevit Maračić i tom prigodom uveo u službu lektora fra Milana Gelu i fra Josipa Ivanovića. U koncelebraciji su bila i druga braća iz samostana, kao i sjemeništarci predvođeni svojim magistrom fra Ivanom. Liturgijsko pjevanje predvodila su dva vrsna glazbenika, fra Martin i fra Michael.

Čitač – navjestitelj Riječi

Bog progovara svome narodu i hrani ga svojom Riječju, a vjernici se oblikuju njome, zahvaćeni snagom i izazovnošću ostvarenja spasenja u obrednome činu. Čitač je dakle unutar dinamike Riječi, a liturgijski je prostorno vezan uz ambon i uz teologiju navještaja. Svojom službom druge uvodi i čini ih sudionicima u posadašnjenju događaja spasenja, kako bi se on u njima plodno ostvarivao. Čitač nosi odgovornost koja zahtijeva ne samo svijest crkvenosti službe, već i doličnu pripremu za službu čitanja. Riječ mora biti utkana u čitača kao dio susreta čovjeka s Bogom, usađena u njega putem osobnoga razmatranja, kako bi iz te vertikalne povezanosti mogla biti priopćena, naviještena drugima.

Čitač kao nositelj znaka mora biti osposobljen prenijeti znak, premda ljudski nedostaci ne mogu spriječiti liturgijski znak u njegovoj djelotvornosti. Riječ se živi do mjere upijanja i razmatranja koju su stari nazivali ruminatio Verbi. Zato i postoje čitači u Crkvi, da bi se sposobnima, i od Crkve prepoznatima kao takvima, povjerila briga naviještanja događaja spasenja, te da bi ga liturgija ostvarivala.

Čitač – služba za druge

Čitači (lat. lectores) imali su zadaću naviještati svetopisamska čitanja u liturgijskim slavljima. Zato se njima u obredu ređenja uručivala knjiga čitanja. Od čitača se zahtijeva da bude poglavito kršćanin u susretu s Riječju koja ga je oduševila i okršćanila (= obratila), a zatim i dobar čitač. Za jedno i za drugo nezaobilazno je vrijeme pripreme. Čitači postaju »prenositelji Riječi« za službu vjere. Važno je naglasiti da je čitanje usmjereno na vjeru, ali vjera prethodi dobromu služenju i zato je kao premisa postavljeno otajstvo koje se sažima u rečenicu: »I dok drugima naviještate božansku Riječ, i sami je primite kao dobri učenici Duha Svetoga,… a svojim ponašanjem očitujte Spasitelja našega Isusa Krista.«

Osobito je rječita gesta predaje Svetoga pisma: »Primi knjigu Svetoga pisma i vjerno predaj Riječ Božju, da bude što jača u ljudskim srcima.« Dakle, prima knjigu (antropološki vid koji pretpostavlja znak) ali je ta knjiga ujedno i Sveto pismo -izričaj Božje samoobjave, a dana je ne da bi ju čitač čitao za sebe, već da »vjerno predana… bude što jača u ljudskim srcima«. Služba je to za druge, kao i svaka druga u Crkvi.

Svima zahvaljujemo na sudjelovanju, a fra Milanu i fra Josipu želimo puno uspjeha u obavljanju nove službe u koju su postavljeni.

 

[nggallery id=26]

 

Ovaj tekst je objavljen u: Vijesti. Both comments and trackbacks are currently closed.