• Neka mi posljednja riječ bude ta, da se uzdam u Tvoju ljubav R. Tagore

Poziv na život

Giotto: Uskrsnuće Lazarovo

Evanđelje V. korizmene nedjelje pred vjernike stavlja kontrast života i smrti. Smrt je bila i ostaje velika stvarnost i duboka tajna. Ona se otkriva kao zadnja nemoć i poraz. Gledajući oko sebe, možemo utvrditi da smrt sigurno dolazi. Nitko i ništa je ne može spriječiti pa ni najnovija tehnološka i medicinska otkrića. Ipak, dolazi onaj koji ima potpunu i vječnu vlast nad životom i smrću. Isus nastupa kao prijatelj. Ovdje do izražaja dolazi njegova ljudskost. On je prijatelj, cijeni ljudsko prijateljstvo, tješi sestre i plače. On je svjestan situacije u kojoj se nalazi, zato „angažira“ svoje božanstvo u vidu Lazarova uskrsenja i općeg uskrsnuća. Ovaj odlomak jest dokaz o Isusovu bogočovještvu: „On je kao pravi čovjek plakao za Lazarom, a kao pravi Bog ga uskrisio.“

Isus u Lazarovu uskrsnuću pokazuje svoju pravu veličinu i moć jer čini čudo nad čudima. Iako je učinio mnoga čuda, u ovom čudu Isus je pokazao svoju moć nad smrću. On dopušta da Lazar umre. Daje potpunu slobodu smrti i grobu: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.“ Raspadanju dopušta da započne: „Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.“ Tada nastupa: „Lazare, izlazi!“ Otac nebeski, prijatelj ljudi, uslišava Isusov vapaj: „Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.“

„Veličina njegova božanstva sja iz njegove sinovske zahvalnosti Ocu, koju je izrekao prije čudesnoga čina.“ Vrativši se iz smrti, Lazar je, na neki način, postao navjestiteljem otajstva Gospodinova uskrsnuća, koje će se ubrzo dogoditi. „Evanđelist Ivan u cijelom prikazu gleda uskrsni misterij, konačnu Isusovu pobjedu nad smrću i zlim.“ Isus sam kaže: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“

Ovaj događaj u nama ljudima budi želju za pravim prijateljstvom. Evanđelist kaže: „Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.“ Isusu je bila draga svaka osoba. Nije niti čudno jer je na svijet došao radi svakoga čovjeka. Ipak, među jednakima Lazar zauzima posebno mjesto. Budući da je Isus Bog i čovjek, sam je kao čovjek osjećao potrebu imati prijatelje i biti s njima. Svakako, sigurno je da je u apostolima pronašao ugodno društvo i da je vjerojatno najviše vremena provodio s njima.

U Betaniji se osjećao dobrodošlim. Očito je doživljavao velike radosti sa sestrama Martom i Marijom i bratom Lazarom, a svaki njihov problem bio je i njegova patnja. Ipak, Lazarovom smrću možda je, gledano našim ljudskim očima, to prijateljstvo malo ugasilo svoj plam. To je vidljivo u Martinoj izjavi: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.“ Iz sadržaja bi se moglo shvatiti da se sestre „ljute“ na Isusa zbog njegova nedolaska, da se osjećaju “iznevjerenima“ jer, da je bio u Betaniji, njihov brat ne bi umro. Također, moguće je zaključiti da nedostatak prijatelja vodi čovjeka u smrt. Ipak, Marta kasnije izriče svoje povjerenje u Isusa, svjesna je njegova božanstva i njegove veličine: „Što god zaišteš od Boga, dat će ti“; „Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet.“ „Marta više ne misli, nego vjeruje. Odsada će Isus biti središte njezine vjere!“ Između brata, sestara i Isusa uočavamo prijateljstvo na višoj razini. Ono se ne miri niti sa smrću, već je jače od nje. Lazar sada ima pravoga prijatelja.

Krist se ne miri s našim grobovima, već nas poziva da iziđemo vani. Ne odgovara mu da zaudaramo u svojoj uspavanosti, već nas poziva na život. Lazar je samo poziv svima nama da se odlučimo biti Isusovi prijatelji. Isus će svakoga od nas pozvati po imenu, uhvatiti nas za ruku i povesti u nebeska vječna prostranstva.

Uskrsnuće Lazarovo

Ovaj odlomak je i pravi ispit vjere, ali samo za one koji istinski vjeruju. Zapravo, sam Isus nas pita: „Nakon svega što si vidio i primio: Vjeruješ li ovo?“ „Vjerovati u Isusa kao Sina Božjega znači vjerovati da onaj koji uz njega prione neće umrijeti.“ Često izgovaramo „vjerujem“, a znači li ono doista potpuno predanje i povjerenje našem Gospodinu? „Ispovijest vjere kršćanina ne bi se smjela razlikovati od Martine vjere.“ Na svakome pojedincu je da odgovori!

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje, Vijesti. Both comments and trackbacks are currently closed.