• Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!Mt 5,9

Prava Isusova rodbina

„I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: “Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!” On im odgovori:”Tko je majka moja i braća moja?” I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: “Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.”(Mk 3, 30-35)

Tko je majka moja i braća moja?

Isus nas i ovaj put iznenađuje. Ne primiti svoje koji su ga došli pozdraviti, izgleda čudno, možda i bezobrazno. Teško nam je priznati da ovo nismo očekivali od Isusa. On koji je mnoge liječio, mnoge susretao, ozdravljao i davao smisla njihovim životima, ne mari za svoje. Štoviše, nije u pitanju bilo tko. I Marija je došla zajedno s njima, Njegova Majka koja ga je nosila u svojoj utrobi. Koliko god pokušali opravdati ovaj isječak iz Isusova života, svjesni smo grubosti ove situacije. Premda Isus zna zašto ovo govori, onima koji su slušali ove riječi, vjerojatno nije bilo sve jasno. Isus im je dao primjer razdavanja svima, davanja drugome do smrti na križu što slijedi na koncu Isusova života, a s drugu stranu nema vremena ni prostora za najbliže. Možda je ovo trenutak kada je Isus sablaznio svoje učenike i sve one koji su ga slušali. Ili? Sve ono što je govorio o bližnjemu sada gubi svoj smisao, zato što Isus čini suprotno?!

Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka!

Koliko god nam Isusove riječi izgledale neočekivanima, iznenađujućim i pomalo bezobzirnim, pravi Bog i pravi Čovjek, ne govori ovo da bi nekoga isključio. Štoviše, ovim činom nas uvjerava da nije bitna samo krvna srodnost kako bismo bili članovi jedne obitelji. Ovim riječima svi su pozvani biti Isusova bližnja rodbina. Bez iznimke. Prava obitelj se ne zatvara u samu sebe, nego se otvara drugima. Stoga, Isus traži isto od onih koji ga žele slijediti. Ovaj Isusov poziv biti drugima brat, sestra i majka i danas poziva kršćanske zajednice. Poziva svakoga kršćanina da postane ovo isto jedan drugome. Kršćaninov jedini ideal bi se trebao nalaziti u osobi Isusa Krista. Samim time, ne možemo biti kršćani ako isključujemo druge. Kršćanstvo nije privatna stvar. Koliko god ono podrazumijevalo osobni odnosno intimni odnos s Bogom, ono se ne zatvara u tom trenutku. Štoviše, upravo odnos s Bogom postaje temeljom za postajanje rodbinom drugima. Isus ovim činom želi obnoviti pravo značenje riječi obitelj kao zajednice onih koji vrše volju Božju. Onaj tko vrši volju Božju usklađujući vlastiti život s onim što Svevišnji od njega očekuje, mada je ovo katkada vrlo teško, otvara se drugima. Obogaćuje druge zahvaljujući činjenici da vrši volju Božju.

Isus Krist – izvor svakoga pravoga zajedništva

Po Isusu Kristu svi smo postali povlašteni. Ako povlasticu vidimo u mogućnosti biti Božji prijatelji povezani osobom Isusa Krista koji nam je dao primjer davanja bez očekivanja uzvrata, primjer trpljenja poradi viših ciljeva i umiranja predajući cijeli svoj život Bogu, imamo se čemu radovati. Kada god vidimo ljude koji čine Božju volju, što se najbolje očituje u njihovom djelovanju i životu u nadi da bi mogli dati veću slavu Bogu i učiniti korak hrabrosti za spasenje drugih i sebe samih, znajmo da smo susreli Isusovu rodbinu. Koliko god nam svijet slao zbunjujuće poruke, mnogo je onih koji u Kristu vide i Boga i prijatelja.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.