• Istina će vas osloboditi Iv 8,32

Presveto Trojstvo

Liturgija pred vjernike danas stavlja otajstvo Presvetoga Trojstva. Svetkovina je to koja nam želi prizvati u pamet naše krštenje i naš identitet. Upravo je to i zadatak koji Isus stavlja pred svakoga od svojih učenika: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga…“Istim riječima smo i mi kršteni ili, ako ćemo se preciznije izraziti, uronjeni u otajstvo osoba Trojstva. Činom krštenja otvorena nam je mogućnost sudjelovanja na božanskom dostojanstvu Božjih sinova i kćeri. Dostojanstvo je to koje sa sobom nosi i određene izazove na koje nam nije uvijek lako odgovoriti;to su izazovi kojima smo potrebni svakodnevno učiti i čuvati ono što nam je on zapovjedio. Život je vječni hod u spoznavanju istine i ljepote o Bogu kao Stvoritelju, Otkupitelju i Posvetitelja. Život je, prema tome, i navještaj Boga živoga i istinitoga onima koji ga još uvijek nisu upoznali.

Obraćajući se mladima u poruci upućenoj susret u Brazilu Benedikt XVI. piše: „Kada naviještate evanđelje i vi sami rastete jer se sve dublje ukorjenjujete u Krista i postajete zreli kršćani. Vi ćete također izgrađivati same sebe, rasti i sazrijevati u čovještvu.“ Zar u ovim riječima ne pronalazimo ostvarenje i one Isusove želje „da svi budu njegovi učenici“? Isusova želja jest nama zapovijed; možemo se pitati jesmo li zauzeti u navještaju Boga – ne Boga kojega je netko drugi susreo, ne Boga kojega zamišljamo daleko od sebe – nego Boga koji je živ i prisutan u mojemu životu, Boga koji je s nama u sve dane – „do svršetka svijeta“. Bog, ukoliko prisutan u životu vjernika, može učiniti velika djela.

Otvorimo se djelovanju Duha Svetoga u vlastitom životu, dopustimo mu da preobrazi nas same, da preobrazi naše odnose s drugima. Neka nas učini „da i mi postanemo vječni prinos“ (Darovna molitva) Bogu po svojim dobrim i plemenitim nastojanjima. Neka nas ispuni svojom dobrotom i blagošću da budemo prepoznatljivi znakovi njegove prisutnosti u svijetu. Sjetimo se toga: pri ulasku u crkvu dok se znamenujemo znakom križa – da smo stvoreni i preobraženi Božjom milošću kao „djeca Božja“ za zajedništvo; pri izlasku pak da smo pozvani ispovijedati pravu vjeru, priznavati slavno i vječno Trojstvo i klanjati se svemogućem i jedinom Bogu (usp. Zborna molitva) u svakoj životnoj situaciji.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Comments are closed, but you can leave a trackback: Trackback URL.