• Istina će vas osloboditi Iv 8,32

Primjeri svetih obitelji

Prva i temeljna zajednica, obitelj, presudna za život čovjeka izgubila je u današnjem vremenu svoju ulogu koju je imala od početaka. Pojmovi kao stabilnost, ljubav, osjećajnost, darivanje, razumijevanje u današnjem svijetu više se ne spominju uz pojam obitelji. Danas su glavni pojmovi nestabilnost, nerazumijevanje, nasilje… Nema više žrtve i kompromisa, sada prevladava sebičnost i ugađanje samima sebi, svatko traži svoja prava, a kada toga nema, odmah se traži razvod. Djecu ne treba niti spominjati! Otvorenost prema životu je tako niska da rijetko koja obitelj ima više od dvoje djece. Svjedoci smo nebrojenih pobačaja nerođene djece u svijetu. Sve se to događa jer je današnji svijet izbacio najvažniju komponentu iz obitelji – Boga! Izbacio je Onoga koji je stvorio obitelj. Odričući se Gospodina, obitelji su se odrekle svoje temeljne zadaće, a to je poziv na svetost. Mnogobrojni primjeri svetih obitelji iz naše prošlosti pokazuju nam kakve bi naše trebale biti.

Joakim i Ana

Kao prvi primjer izabrao sam roditelje blažene djevice Marije, Joakima i Anu. Majka Ana rodila se u Jeruzalemu, a njezino ime na hebrejskom znači milost, milina. Ona bijaše veoma vrijedna, bogobojazna i pobožna žena, a Bog joj je podario muža koji je bio krepostan i pun vrlina. Na prvome mjestu u njihovoj obitelji nalazio se Bog. Živjeli su u ljubavi i zajedništvu, ali nisu mogli imati djece. U to vrijeme kada su živjeli, ne imati dijete smatralo se kao Božja kazna za grijeh te kao velika nesreća. No bez obzira na to, nikada nisu izgubili pouzdanje u Boga. Postili su i molili, činili dobra djela te nisu nikada napustili Boga. Kada su oboje bili u poodmakloj dobi, kada je fizički već bilo nemoguće da dobiju dijete, Bog im je darovao milost te je Ana začela i rodila kćer. Nadjenuli su joj ime Marija što na hebrejskom znači Božji blagoslov. Za sve godine njihova života što su ih proveli pouzdavajući se u Boga, nagrađeni su najvećim blagoslovom – djetetom. S njih je skinuta sramota kojom su bili obilježeni skoro čitava života. Ova sveta obitelj uvelike se razlikuje od današnjih obitelji, posebice u poimanju otvorenosti prema životu. U ono vrijeme ne imati dijete bila je velika sramota, a danas je sramota imati dijete. Oni su sreću i blagoslov mjerili po broju djece, žene su se „otimale“ za majčinstvo, sve su htjele biti majke, a danas je slika potpuno drugačija.

Marija i Josip

Vjera u Boga i poslušnost Božjoj Riječi posebno se ističe kod ove svete obitelji, koja je savršeni i, danas nama, skoro nemoguće ostvariv primjer onoga kakve bi obitelji trebale biti. O svetome Josipu vrlo je malo zapisano u Evanđeljima. Znamo da je sveti Josip bio bogobojazan, pravedan, marljiv, ponizan i šutljiv. A Josip, muž njezin, pravedan (Mt 1, 19); Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. (Mt 1, 24). Jedna od najvažnijih osobina sv. Josipa bila je šutljivost. Šutljivost zbog koje je mogao čuti ono što mu Bog govori preko svojega glasnika – anđela. Najveći problem današnjice jest u tome da nema tišine. Toliko nas toga okružuje, od zvukova automobila, glazbe u ušima, pa sve do ljudi koji nas okružuju. Zaboravili smo šutjeti, ne možemo izdržati u tišini te zbog toga više i ne pričamo kvalitetno i sadržajno, nego trabunjamo gluposti. Blaise Pascal ustvrdio je da sva čovjekova nesreća potječe odatle što ljudi ne mogu ostati sami u sobi. Kada ostanemo u tišini upoznajemo sami sebe, ali i dopuštamo sebi da čujemo Boga jer Bog nije u silnom vihoru, nije u potresu, nije u ognju, nego je u šapatu laganog i blagog povjetarca. Nasljedovati sv. Josipa, svim očevima, u ovome današnjem svijetu nije lak i jednostavan zadatak, ali vjerujem kako je nagrada, koja očekuje svakoga tko nasljeduje takav primjer, neizmjerna! Marija je bila kćer Joakima i Ane i žena Josipova. Bijaše ona veoma pobožna, poslušna, vjerna, neustrašiva i nepokolebljiva, odlučna i puna povjerenja u Boga. Božji naum spasenja ostvario se preko njezinih riječi “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1, 38). Razmišljajući o ovome Marijinom odgovoru, uvidio sam da u njemu nema nimalo premišljanja i dvoumljenja oko prihvaćanja onoga što Bog traži. Nije se pitala hoće li moći, je li sposobna za to, je li dostojna, nego je otvorena srca, s pouzdanjem i vjerom u Boga, ponizno prihvatila. Bog joj je priredio mnoge radosti u životu, ali također je i mnogo pretrpjela gledajući i prateći svoga sina Isusa Krista na Kalvariji. Imala je povjerenja u Boga i ostala je vjerna sve do kraja svoga života. Postojana, nepokolebljiva i ustrajna u vjeri u Boga i njegovu providnost. Koliko danas ima takvih majki koje su spremne bez razmišljanja prihvatiti Božji poziv i njegovu ponudu te mu ostati vjerne kroz čitavi život?!

Patricije i sveta Monika – roditelji svetoga Augustina

Još jedna sveta majka i žena koja je ostavila svoj primjer za nasljedovanje je sveta Monika. Osobine koje su je krasile kao majku i ženu bijahu jakost duha, oštroumnost, osjećajnost, veliko pouzdanje u Boga, postojana molitva, razmatranje Svetog Pisma…. Ona je još kao dijete primila dobar kršćanski odgoj od svoje majke i jedne stare sluškinje. Kada je došlo vrijeme, udala se u Tagasti za Patricija. On nije bio kršćanin, no Monika ga je nastojala obratiti Kristu. Nije mu propovijedala i naviještala riječima, nego je živjela vjeru i svjedočila svojim životom. Na kraju svojega života, on je primio krštenje i postao kršćaninom. Bilo je to prvo veliko djelo koje je Bog učinio preko svoje službenice, sv. Monike. S 22 godine, sv. Monika je rodila svog prvog sina Augustina. Osim njega imala je još dvoje djece. S vremenom će Augustin, mada je odgajan u kršćanskome duhu, skrenuti s pravoga puta i odmetnuti se od pravoga Boga. No njegova majka nije odustajala od molitve za njegovo obraćenje, bila je ustrajna i nepokolebljiva u upućivanju molitava tokom osamnaest godina, koje je Bog na kraju i uslišio! Augustin se obratio, krstio, zaredio se te je postao biskupom u Hiponu. Obraćenje Augustina bijaše drugo veliko djelo što ga Bog učini preko sv. Monike. Dvije najvažnije karakteristike ove majke su ustrajnost i nepokolebljivost u molitvi te svjedočenje vjere svojim životom i djelima. Današnjem društvu nedostaje strpljivosti, ali i pouzdanja u Boga. Molim te nešto, a Ti to moraš napraviti odmah! Ja tebi molitvu, a Ti meni ono što tražim – trgovina. Ako ne dobijemo odmah ono što tražimo, napuštamo Boga i tražimo druge načine da to postignemo. Zar je to vjera? Možemo se zapitati i kako živimo? Po evanđelju ili možda onako kako nama odgovara? Nije jednostavno živjeti kršćanstvo, ali nije ni nemoguće. Vjera bez djela su samo puste riječi jer nema onoga što bi potvrdilo da uistinu vjerujemo u ono što pričamo. Sveta Monika nam je primjer kako djela i evanđeoski način života govore više nego riječi.

Luigi i Maria Beltrame Quattrocchi

Supružnici koji su podignuti na čast oltara, a živjeli su u ne tako davnoj prošlosti, jesu Luigi i Maria Beltrame Quattrocchi. Bili su otvoreni prema životu, prema molitvi, prema socijalnom apostolatu te su bili solidarni sa siromasima i prijateljima. Bog ih je nagradio sa četvero djece. Njihovo posljednje dijete, Enrichetta, uistinu je pravi Božji dar. Majka Maria imala je veoma tešku trudnoću te su joj najbolji ginekolozi svijeta savjetovali da pobaci dijete, kako bi se ona spasila. Luigi i Maria su odlučili da neće pobaciti dijete te su stavili svoje povjerenje u Boga i prepustili mu da sve vodi. Bog je učinio čudo te su majka i dijete preživjeli. Njihova vjera u Boga pravi je pokazatelj kako je njihov odnos rastao na kršćanskom temelju, uz redovita pohađanja svetih misa i primanja svete pričesti. Velika vjera i svjedočenje evanđelja vlastitim životom urodila je duhovnim pozivom troje njihove djece. Jedna kćer je postala časna sestra, dok su obojica sinova postali svećenici. Najmlađa kći Enrichetta brinula se za svoje roditelje. 21. listopada 2001. godine papa Ivan Pavao II. podigao je bračni par Beltrame Quattrocchi na čast oltara. Primjer njihova života pokazuje nam kako nije nemoguće postati svet u ovome današnjem svijetu. Prihvaćanje i unošenje Boga u svakodnevni život i rad zadaća je nas kršćana, zadaća koju često i ne izvršavamo, a trebali bismo. Ta zadaća zahtjeva mnoga odricanja i rad na sebi. Pouzdajmo se više u Boga i prepustimo mu svoje putove jer će on učiniti ono što je najbolje za nas.

Louis Martin i Marie-Zélie Guérin

Suprug i otac Louis Martin, kao i njegova žena Marie-Zélie, osjećali su, još kao mladi, redovnički poziv. No nisu ga mogli ostvariti jer je Bog za njih imao drugačije planove, mada oni to tada još nisu znali. Marie-Zélie nije mogla ostvariti svoj poziv zato što je bila slabog zdravlja, a Louis je morao naučiti latinski jezik prije nego stupi u samostan, no bolest ga je spriječila u tome. Nakon što su se upoznali, vrlo brzo, nakon samo tri mjeseca, sklopili su brak. Bog im je darovao devetero djece, no samo je petero preživjelo rano djetinjstvo. Svih pet kćeri koje su preživjele postale su časne sestre, od kojih je nama najpoznatija najmlađa, Franjka – sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa. Louis i Marie-Zélie proglašeni su blaženima na misijsku nedjelju, 19. listopada 2008. godine. Primjer ove obitelji nam pokazuje kako, bez obzira što mi htjeli i mislili da je dobro za nas, Bog uvijek ima pravi odgovor za naš život. Božji putovi su iznad naših putova i Božje misli su iznad naših misli. Vjerovati Bogu i pustiti mu da on upravlja našim životima, to nam poručuje ova obitelj. Bog je preko ove obitelji pokazao da se svetost ne stječe samo u samostanu, nego da se svetost može ostvariti i u obitelji. Svetost je za sve, jer smo svi mi po sakramentu krštenja pozvani na svetost.

Živjeti vjeru u obitelji

Življenje vjere u obitelji i pouzdanje u Boga potrebite su karakteristike u današnjim obiteljima. Odgovornost roditelja je velika jer oni odgajaju svoju djecu za život. Nitko ne može pružiti bolji odgoj svojoj djeci od roditelja koji žele samo najbolje za njih. Kada roditelji ne odgajaju svoju djecu, onda ih odgaja svijet i usađuje im svoje vrijednosti, koje najčešće i nisu dobre. Sretni i zadovoljni roditelji mogu biti samo oni koji su ispunjeni Bogom i koji su ga pustili u svoj život, a dijete koje vidi takve roditelje učiniti se sve da bude kao i oni. Roditelji, pozvani ste na svetost! Pozvani ste da svojim primjerom svjedočite svojoj djeci! Živite po Evanđelju i pustite Boga u svoj život! Zagovorom svih svetih obitelji, otvorio nam Bog oči i srce te nam dao dar spoznanja važnosti obitelji u današnjem svijetu.

Ovaj tekst je objavljen u: Povodom. Both comments and trackbacks are currently closed.