• Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom. Albert Schweitzer

Pripravite put Gospodinu!

Kod starih naroda, dolazak novoga kralja je bio posvuda slavljen kao početak jednog novoga doba, štoviše zlatnoga doba. Svaki vladar bi davao nekakav program narodu, obećavao bi ljudima početak boljega svijeta, svijeta mira i pravde. Ipak, onaj koji je prethodio Isusu, želi reći da Onaj koji dolazi ne daje obećanja na koja su ljudi već navikli. Poznato je da se ljudska obećanja ne ispune baš uvijek, obećanja od danas do sutra izdaju očekivanja onih kojima se nešto obeća. S druge strane, Radosna vijest nije bilo kakvo obećanje, ona ne vodi razočaranju. Onaj tko jamči ovo obećanje nije bilo tko, On je Sin Božji Ljubljeni. Stoga, Ivan Krstitelj ne najavljuje nekoga ne znajući tko je taj koga najavljuje. Od svega toga nema prevelike ovozemaljske koristi, štoviše živi pokoru, udaljen od svih ostalih kako bi što dostojnije mogao izvršiti svoje poslanje.

Budimo sveti i besprijekorni za dolazak Sina Božjega!

Ipak, ako je Krist Sin Božji, zašto ga je trebao netko najavljivati? Zar Njegova božanska narav nije bila dovoljna da sam sebi pripremi stazu? Ima još mnogo pitanja koja se mogu roditi u čovječjem srcu dok razmišlja o dolasku Božjem. Bilo kako bilo, lik Ivana Krstitelja ima itekako smisla. Prije svega ispunja se starozavjetno proroštvo o lavu koji riče u pustinju. Spomenuti lav je zapravo Ivan Krstitelj. Osim što je već u ovome već veliki značaj Ivanov, trebali bismo se svakako osvrnuti na način Ivanova iščekivanja Mesije. Biti odjeven u devinu dlaku s kožnim pojasom nije zasigurno bio modni detalj u ondašnjoj Judeji. Hraniti se skakavcima i divljim medom ni onda nije bilo radi gubljenja kilograma. Provoditi vrijeme u pustinji, udaljen od sviju i pozivati sve ljude na obraćenje najavljujući nekoga tko će biti jači od njega, kojem on sam nije dostojan odriješiti remenje na obući, zasigurno bijaše povodom za nebrojene podsmijehe i izrugivanja Ivanove poruke. Ipak, što mi možemo naučiti od Ivana?

Kršćanin jest onaj koji iščekuje u nadi!

On ne čeka Isusa prekriženih ruku kao što mnogima od nas vrijeme iščekivanja nedostižno prolazi. Čekati Isusa ne znači strahovati od sljedećeg dana u našem životu. Zapravo, to i nije iščekivanje! Ono što mi čekamo neće nam donijeti smrt nego će nam donijeti život. Stoga, onaj koji Krista čeka, neka to radi poput Ivana Krstitelja. Svjesni svoje nedostojnosti, ali i veličine Onoga koji ima doći, radosno prizivajmo dolazak Božji. Kako? Poput Ivana, činimo pokoru. Neka ne bude pokora činjena iz običaja ili iz nekih vlastitih hirova, nego iz istinske ljubavi prema Onome koji zbog nas dolazi. Pokora koja nas približava Bogu, ona koja nas vodi svetosti. Nađimo vremena za Riječ Božju! Onaj tko kaže da Krista poznaje, a ne čita Sveto pismo, neka se upita o svojem poznavanju Spasitelja. Kako bismo iskreno dočekali Mesiju, prepustimo se ovom svetom i milosnom vremenu! Neka naše srce prije svega bude spremno za Rođenje Božje u našem srcu kako bi Svevišnji u njemu našao mjesto spremno za promjene, svježinu i novost Evanđelja!

Udijeli nam milost iščekivanja u nadi!

Dobri Bože, hvala Ti za dar Ivana Krstitelja koji je bio toliko ponizan kako ne bi ostala zabluda da je on Onaj koji ima doći! Neka nam primjer njegove poniznosti, spremnosti i predanja Tvojoj riječi, pomogne u hodu prema Tebi! Udijeli nam milost da shvatimo veličinu svega onoga što si učinio za nas kako bismo bili što zahvalniji za sve!

Ti si, iako Bog, htio postati čovjekom, zato Ti hvala!

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.