• Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom. Albert Schweitzer

Pronađi svoj poziv

„Tražite neki cilj u svom životu? U svijetu nedostaje tri milijuna liječnika: budite liječnici. Više od milijardu ljudi ne zna čitati niti pisati: budite nastavnici. Dva čovjeka od tri ne jedu dovoljno: nastojte da urodi budi takvi da mogu sve nasititi. Vaša braća vas trebaju, nije važno na kojem području. Budite netko tko će učiniti nešto!“

 R. Follereau

 

Ti si jedina Njegova šansa. Bog nema rezervnoga tebe!

Koji je smisao života, tko sam ja, zašto živim? S ovim smo pitanjima započeli svoju avanturu života u ovome svijetu? U traganju za odgovorom na ovo pitanje, krenuli smo za Isusom. On nam je otkrio jedan plan, Božji plan da sve ljude učini sretnim, a to je Kraljevstvo Božje. Pozvani da živimo kao djeca pred Bogom koji nam je Otac, otkrili smo tajnu svoje slobode. Sloboda ne znači bezgraničnu neovisnost i neobuzdanost. Ona proizlazi iz uvjerenja da nas Otac ljubi, da nas oslobađa od grijeha, osamljenosti u sebičnosti i straha pred smrću, te da nas tako osposobljava za služenje. Sloboda je VELIKA ODGOVORNOST, koja ide to tih granica da smo slobodni i griješiti.

Služiti Kraljevstvu Božjem, to je ono čemu mora težiti naša sloboda. A to Kraljevstvo su ljubav, zajedništvo, pravednost, istina, život i mir za sve ljude. Takva sloboda nam je darovana u znaku krštenja, i otada je možemo uživati i živjeti svaki dan. Duh Božji je uvijek s nama, da nas vodi na putu služenja kraljevstvu Božjem.

Postoji jedan poziv, jedno zvanje koje je svima upućeno: živjeti u slobodi djece Božje. Ta se sloboda, međutim, ostvaruje na razne načine. Na kojem životnom putu ćemo moći osobno i sigurno pridonijeti razvoju Kraljevstva Božjega?

Svatko u sebi pronalazi sposobnosti, sklonosti i težnje. To su darovi koje treba uložiti. Susreti s drugim ljudima i razna iskustva mogu nam pomoći da upoznamo to blago i da stvorimo odluke za budućnost. Dok rastemo i razvijamo se, sve više osjećamo potrebu da se pobrinemo za svoju sutrašnjicu, da se usmjerimo prema određenom poslu i da odaberemo neki životni status. Ne radi se o tome trebamo već sada donositi odluke, ali dobro je da već danas mislimo na budućnost, da nam se ne dogodi da živimo iz dana u dan bez određenog cilja prema kojem treba težiti.

 

Razlika između zanimanja i poziva

ZANIMANJE – ono što zadovoljava moju vlastitu egzistenciju, ono od čega živim (radim neki posao, za to sam plaćen i tim novcem kreiram vlastiti život)

POZIV – izabrati način života u kojem mogu sebe najbolje davati za drugoga, stil života u kojem ću najbolje ostvariti samoga sebe, to može biti majčinstvo, očinstvo, supružništvo, svećeništvo ili redovništvo

Ovdje treba spomenuti i treći pojam koji je nezaobilazan kada je riječ o ljudskom životu, jer u sebi obuhvaća i prožima oba spomenuta pojma. Riječ je o ŽIVOTNOM POZIVU u smislu univerzalnog, sveopćeg poslanja ili poziva.

Upravo u životnom pozivu krije se odgovor na nezaobilazno ljudsko pitanje: Zašto sam na svijetu, koji je smisao moga života? Tumačeći i obrazlažući univerzalni poziv, kao kršćani dobivamo ujedno i odgovor na postavljeno pitanje o smislu života.

 

Otkriti svoj poziv

Zadatak je svakoga od nas, da malo po malo otkrivamo svoj zadatak, jer Božji poziv ne prestaje našim dolaskom u život, on traje čitav život. Moramo otkriti smisao svoga postojanja, svoje poslanje. Na Božji poziv odgovaram cjelokupnim svojim životom koji obuhvaća i moje zanimanje i moj osobni poziv. Bez obzira bio u braku, redovništvu ili svećeništvu svi mi imamo jedan zajednički poziv, a to je biti čovjek.

Bitno je da čovjek bude svjestan toga svoga životnog, univerzalnog poziva i poslanja. Samo čovjek koji je toga svjestan, može svoj život proživjeti na najdublji, najiskreniji i najsmisleniji način. Čovjeku koji je prožet takvom sviješću, sve u životu ima smisao, svoju ljepotu, svoju draž, a to je neophodno da bi čovjek bio sretan i u svome pozivu i u svome poslu! Tada se čovjekov poziv i njegov posao stapaju u jedno u ŽIVOTNI POZIV!

„Vječni paradoks svećenika! On nosi u sebi proturječnosti! Cijenom vlastitog života pomiruje u sebi vjernost Bogu i vjernost čovjeku. Uistinu, ništa nije tkao slabo kao svećenik. Nema u svojim rukama ni političkih sredstava, ni financijskih izvora, ni snagu oružja, čime se svi drugi služe da bi osvojili zemlju. Njegova snaga je baš u tome da je razoružan i da sve „može u onome koji ga jača“. Ništa nije tako maleno tako prezreno, toliko napadano u povijesti kao što je svećenstvo. A ipak ljudi kleknu pred njim na koljena. Do konca vremena svećenik će biti najviše ljubljen i najviše mržen među ljudima. Najviše urastao u zemaljsko i najviše ga nadilazi. On je najbliži brat i jedini protivnik. Do konca vremena – njegov misterij – koji je u njemu samom zagonetka vrijedna svakog poštovanja – probijat će gustoću događaja i civilizacija i bit će veliko svjedočanstvo nevidljivog kraljevstva.“ pariški kardinal Suhard