• Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge Iv 13,34

Qui male vixisti, male finiri meruisti!

Posljednji sud

Isus Krist je kralj, no nije On bilo kakav kralj, već kralj dobri, kralj koji nam je pokazao svojim životom kako treba živjeti, kralj kojega nitko ne može zbaciti s vlasti, koji jest oduvijek i zauvijek. On je kralj svega što jest, pantokrator. Dao nam je kriterij po kojemu si možemo osigurati mjesto u Kraljevstvu Njegovu ili se ipak odlučiti drugačije, izabrati propast i progonstvo, vječnu muku, jad i bijedu. Dakle, daje nam slobodnu volju, pruža nam izbor, dvije mogućnosti, vječni život ili vječnu muku, trećeg nema.

Kriterij spasenja

Židovi gledajući na apokalipsu isključuju pogane, sve ne židove i neprijatelje židovstva iz mogućnosti spasenja. Krist ruši sve religiozne podijeljenosti i postavlja jedinstveno mjerilo za sve, a to je altruizam, sebedarje, ljubav prema drugome. Dakle, samo je jedan kriterij po kojemu se možemo spasiti, ljubav. To je Njegov plan spasenja sviju. Isus je pravi Bog i pravi čovjek. Kada kaže: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“, sa svima njima, siromašnima, progonjenima, bijednima, grešnima, izjednačuje se tako da u svakom čovjeku možemo gledati, promatrati Njega. I sam je osjetio i progonstvo, i siromaštvo, i glad, i žeđ, zarobljeništvo, osudu na smrt, mučeništvo, boli,… Prema svima koji to trpe i mi moramo imati sažaljenja, priskočiti u pomoć. Dao nam je primjer, na nama je hoćemo li Ga slijediti i ispuniti tu kraljevsku zapovijed ljubavi po kojoj ćemo biti suđeni. Ako si pravednik onda u tvom srcu ne gori mržnja, duh osvete, već ljubav i praštanje, ma i prema najbjednijima. Nagrada je vječni život. Isus bi naravno želio spasenje sviju, ali i najavljuje strogi i strašni sud. On je dobar i ne želi nas tjerati, siliti u raj. Ako hoćeš možeš, ako nećeš ne moraš. Ako svoje dane ispuniš djelima ljubavi čut ćeš u posljednji dan od Njega „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!“.

Anonimni kršćani

Što će biti s onima koji Krista nisu vidjeli, nikada o Njemu nisu čuli, imali se priliku obratiti na kršćanstvo? I oni su ga susreli, susreli su ga u čovjeku kojemu su pritekli u pomoć. On je onaj u kojem se sijeku sva nastojanja oko pomaganja, ljubavi prema drugima. Mnogi rade na skrovit način za Kraljevstvo Kristovo a da za to i ne znaju. I pogani su se nesvjesno susreli s Kristom, i to svaki put kada su pomogli patniku. Tako sazrijeva njihovo spasenje. U ovom evanđeoskom odlomku, prikazu budućeg božanskog suda, Isus ne pita jeste li kršteni, jeste li vjerovali, vršili pokoru, molili, primali sakramente, pohađali mise, već jeste li ljubili. Stavlja na istu razinu hvalu danu Bogu i ljubav iskazanu bližnjemu. Mnogi su ga susreli i postali mu svjedoci životom i riječju, pomaganjem i zauzetošću za siromašne i nemoćne, a upravo po tome ćemo biti suđeni, po djelima ljubavi. Ali čemu onda vjerovati? Moram li onda biti katolik? Vjera nam daje snagu za dati ljubav, usmjeruje nas izvoru ljubavi, Njemu koji ljubav jest. Crkva i sakramenti, vidljivi su znak Krista i sredstvo usmjerenja njemu.

Pobjeda ljubavi

Sin čovječji sudac je povijesti, sudac je svim  narodima, sudac je i onima koji o Njemu nikada nisu čuli. Ljubeći bližnjega prihvaćamo Božji spasenjski naum i ulazimo u vječni život, a ako li ne odgovorimo ljubavi bit ćemo osuđeni na vječnu muku. Tako svatko sam sebi svojim djelima presuđuje. Bez dvojbe, rezultat se zna. Na posljednjem sudu ljubav će pobijediti, jer samo oni koji su rasli u ljubavi dajući ljubav dobit će ljubav, nagradu, vječni život. Zato, ne treba stalno ispitivati kada i kako će taj posljednji sud biti, već se za njega neprestano spremati. Potrebno je ne samo ne činiti zlo, nego i dobro ne propustiti učiniti.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.