• Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svojuMt 9,38

Radujte se !

preuzmiNa treću nedjelju Došašća radost je osnovni motiv svih liturgijskih tekstova. Radost i veselje zbog Boga
koji nas ljude nikad ne ostavlja same i na cjedilu, Boga koji nas želi spasiti od svakoga zla.
Već nam je prvo čitanje iz Staroga zavjeta primjer biblijske “Radosne vijesti”.

Kao dokaz svoje ljubavi prema narodu s kojem je sklopio savez i gdje ga Bog spašava od svakoga zla. Pravi kršćanin se prepoznaje po radosti što je izražava u svim životnim okolnostima. A još veće svjedočanstvo iskazuje kada svjedoči Božju ljubav koja nam je darovala Isusa Krista u svijet, kada donosi nadu onim ljudima koji su izgubili svaku nadu, kada iskazuje ljubav prema slabima, napuštenima, zaboravljenima, onim posljednjim ljudima kojima je načinjena svakojaka nepravda.

A tko, na Božić, ne bi htio osjetiti promjenu u svojoj duši, u svojoj unutrašnjosti u kojoj je toliko mnogo problema, grijeha, nerazumijevanja drugih i raznih nesuglasica koje su zasjenile radost u mome srcu?
U nas dominira sebičnost koja je upravo suprotno od ljubavi i suprotno od radosti. I tako, čineći grijehe, grijesima mi sebe sami osuđujemo na tugu i razočaranje.

Ona istinska kršćanska radost proizlazi iz Božje ljubavi koji nam neprestano oprašta sve naše grijehe i slabosti. Ta je radost tako snažna i svestrana di bi mogli ušutkati muke ratova u svakome kutku svijeta. Pozvani smo na proslavu, da hvalimo Gospodina koji dolazi. Uskoro će Božić i Bog nas privlači k sebi kao kroz veliku mrežu ljubavi, slično kao ribari kada pođu u predvečerje na more s nadom da će uhvatiti mnogo riba.
U ovoj radosnoj trećoj nedjelji došašća osjećamo se privučeni Njegovom riječi, oslanjamo se u vjeri da nema veće radosti nego da budemo dio njegovog stola, jer on nas je nazvao prijateljima, a ne slugama, pozvao nas je od majčine utrobe je čeka da odgovorimo na njegov poziv, pripremimo se stoga dočekati ga s oduševljenjem, kao što obično očekujemo činiti kada nam dolaze neki rođaci i prijatelji u naše domove.
Tako moramo činiti i za dolazak djetešca Isusa Krista među nama. Trebali bi sudjelovati s velikom pažnjom i žarom u liturgijskim slavljima, uzdizati svoj glas u pjesmama Gospodinu koji dolazi, u molitvi i meditaciji predavati samoga sebe, cijelo svoje biće Bogu.

Pogledajmo samo tolike svece kroz povijest, ako naučimo voljeti kao oni, ako samo naučimo radovati se kao oni. Tako je i Sveti Franjo Asiški, koji je na početku svoga obraćenja Gospodinu postavio pitanje iz Evanđelja: “Gospodine, što mi je činiti?”. On je u početku pomislio pronaći radost u tome da bi postao slavni vitez. Umjesto toga glas Gospodnji pozivao ga je sve više i više i tako je ostavio sve i počeo je služiti Bogu i ljudima u siromaštvu i radosti.
I u ovome današnjem vremenu Bog traži od nas, svojih stvorenja nešto posebno, poziva nas na životnu misiju u kojoj ćemo biti na dobrobit svih ljudi i stvari koje nas okružuju. Svatko od nas je jedinstvena i neponovljiva osoba i moramo tražiti Gospodina svakodnevno da spoznamo da li je to što radimo njegova volja. Sveti Franjo je to shvatio i postao najsretnija osoba na ovom svijetu. Sada je na nama red i vrijeme došašća je velika prilika da se preispitamo u našim životima, a i u našoj povijesti kako bi se pronašli, kako bi pronašli Boga, Boga koji čeka i čeka, i neće prestati čekati. Zapitajmo se: “Što trebam učiniti da razumijem da Te ljubim, što trebam činiti da ljubim život koji si Ti stvorio?”

Da bi postigli sve to, treba nam se povjeriti Djevici Mariji našoj premiloj majci, koja je, kako molimo svakodnevno u lauretanskim litanijama “uzrok naše radosti”. Izmolimo stoga svaki dan gospinu krunicu i litanije, tu neprocjenjivu milost, pronađimo duhovno vodstvo, te tako čvrsta i odlučna srca zakoračimo na put koji nas vodi u vječnu radost.

 

 

Ovaj tekst je objavljen u: Nekategorizirano. Comments are closed, but you can leave a trackback: Trackback URL.