• Samo se s ljubavlju živi. Samo se s bolom ljubi Anselm Kraus

Sići s gore

U evanđelju druge korizmene nedjelje slušamo događaj Isusova preobraženja na gori Taboru. Razmatrajući ovo evanđelje postavio sam si pitanje kako odlomak koji opisuje Isusovo preobraženje može doći u korizmi i koje je njegova poruka za ovo pokorničko vrijeme.

Vjerujem kako je događaj preobraženja ostavio velik dojam na Petra, Jakova i Ivana. Zapravo, ti trenutci su bili nešto najljepše što su doživjeli. Zašto bi inače Petar rekao: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Siguran sam da je svatko od nas doživio u svome životu nešto lijepo. I da je bilo događaja za koje nismo željeli da prođu, nego smo željeli da zauvijek traju. Tako su i Isusovi učenici poželjeli da taj trenutak traje jer su uživali u ljepoti i slavi.

Ostati na jednom mjestu, sagraditi sjenice tamo gdje uživamo i ne željeti otići s toga mjesta, iz te situacije… To je današnja slika čovjeka. Čovjeka koji želi da mu bude lijepo, da uživa, da ima sjenicu, sjenicu koja označava sve ono materijalno i zemaljsko što ga čini „sretnim“.

Ali kako evanđelist napominje, Petar, a tako isto i mi skupa s njime, ne znamo što govorimo. Često nismo svjesni da trebamo sići s gore. Ovaj život, koji nam je darovan od Boga, je uistinu lijep, ali ne sastoji se samo od lijepih stvari, nego se sastoji i od križa i od razočarenja. Želeći samo uživati, odbacujemo križ, odbacujemo ono po čemu smo Isusovi učenici, jer Isus nam vrlo jasno govori: „Tko ne uzme svoj križ i ne pođe za mnom, ne može biti mojim učenikom.“ (Lk, 14, 27)

Uistinu je dobro da u vremenu korizme imamo priliku razmišljati o iskustvu lijepoga, o Isusovu preobraženju, dok sve upućuje na muku, trpljenje i križ. To nam posvješćuje ljepotu nasljedovanja Krista. Slijedeći Njega, imat ćemo u životu lijepih trenutaka za koje ćemo željeti da ne prođu nikada, ali isto tako ne smijemo se zadržavati na gori, nego trebamo nastaviti ići dalje i slijediti Krista. Ovaj trenutak preobraženja bio je samo dio puta, puta koji vodi na križ. Isus je nastavio ići dalje, ne zadržavajući se. Tako i mi, trebamo sići s gore i nastaviti dalje slijediti Krista, jer križ u životu vodi do spasenja.

Korizma nam daje priliku da ponovno jasnije uvidimo lijepu, ali i onu drugu, manje lijepu stranu svojega života i da se kroz naše svakodnevne probleme – naš križ, ponovno jače usmjerimo prema cilju, prema našoj vjeri u Isusa Krista, koji nas – ne bez patnje, ali kroz patnju – vodi prema svome Kraljevstvu. Ne zadržavajmo se na putu, nego postojano hodimo prema konačnom cilju, gdje ćemo uživati svu slavu Kristova Kraljevstva.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.