• Samo se s ljubavlju živi. Samo se s bolom ljubi Anselm Kraus

Služba akolita

Budi takav da možeš dostojno služiti stolu Gospodnjem i stolu Crkve.

Naziv akolit preuzet je iz grčkog jezika, a znači ići za nekim, pratiti, slijediti, a prijevod riječi akolit na hrvatski je liturgijski pratitelj. Prvi puta riječ akolit u liturgijskom smislu spominje se u trećem stoljeću gdje papa Kornelije u pismu Fabijanu Antiohijskome piše o broju službenika u Rimskoj crkvi. U 8. stoljeću akoliti se počinju spominjati u liturgijskim knjigama gdje je opisano i primanje u službu koje se događalo blagoslovnom molitvom i predajom lanene vrećice za euharistiju.

Služba akolita oživljena je 1972. godine u apostolskome pismu Ministeria quaedam u kojem piše da je akolit uveden u službu, kako bi mogao pomagati đakonu i posluživati svećenika u liturgijskim slavljima, a posebno u slavljenju svete mise. Osim toga, njegova je dužnost da kao izvanredni službenik podjeljuje svetu pričest kada nedostaje đakona i svećenika ili kada oni ne mogu zbog bolesti, starosti ili su kojom drugom pastoralnom dužnošću spriječeni, ili kad je broj pričesnika tako velik da bi se slavljenje mise odveć produžilo. Isto tako mu se smije povjeriti da u izvanrednim prilikama izloži vjernicima na klanjanje Presvetu Euharistiju i na kraju je pohrani, ali ne može podijeliti blagoslov narodu. Ako je potrebno, akolit se može brinuti za pouku vjernika, koji će po privremenom ovlaštenju pomagati đakonu ili svećeniku u liturgijskim činima, noseći misal, križ, svijeće ili vršeći druge slične službe.

Službu akolitata podjeljuje biskup ili, u slučaju redovničkog kandidata, viši poglavar. Obred se sastoji od pružanja plitice (patene) s kruhom ili kaleža s vinom, dok biskup/redovnički poglavar govori: Primi posudicu s kruhom (ili: s vinom) za slavljenje euharistije. Budi takav da možeš dostojno služiti stolu Gospodnjem i stolu Crkve.“