• Samo se s ljubavlju živi. Samo se s bolom ljubi Anselm Kraus

Smrt – početak vječnog života

Ove trideset i druge nedjelje kroz godinu na razmišljanje nam se stavlja odlomak iz evanđelja po Luki u kojem se govori o uskrsnuću. Promišljanje o uskrsnuću usko se veže uz pojam smrti, koja je neizbježna na ovome svijetu. Ako smo čitavim svojim bićem vezani uz ovaj svijet, sama smrt po sebi je strašna i nepoželjna. Učinit ćemo sve što je u našoj ljudskoj moći da odgodimo taj trenutak i produžimo svoj život barem za još jedan dan.

„Surfajući“ po web stranicama, po portalima na internetu, listajući novine, primijetio sam da ne prođe niti jedan jedini dan, a da se ne govori o smrti. Ovaj ili onaj je umro, ovdje se dogodila nesreća te je troje poginulih, tamo se dogodilo ubojstvo, negdje je rat…Okruženi smo smrću na svakome koraku našega puta prema grobu. Htjeli mi to ili ne, u ovaj svijet se uvukla smrt, smrt koja ne donosi ništa dobroga, samo plač i škrgut zubi… A sve samo zato što smo to dopustili. Bavimo se ovozemaljskim stvarima, brinemo se oko njih, čuvamo ih, činimo od njih jedinu stvarnost i jedinu bit našega života. Svjesni smo da svim tim stvarima dođe kraj, ali ih opet grčevito držimo i ne puštamo ih iz naših šaka. Zatrovani smo kulturom smrti.

Kao kršćani, kao vjernici, trebali bismo biti osviješteni, trebali bismo biti oni koji će se boriti protiv kulture smrti, ne izbjegavajući govoriti o njoj, nego na način da o njoj govorimo kao o onoj koja je novi početak. Vjerujući u uskrsnuće, smrt je samo jedna stanica na našem putu. Isus Krist, naš Spasitelj, pobijedio je smrt i uskrsnuo je od mrtvih. Tako nam je darovao život vječni, u zajedništvu s Bogom. Smrt nije kraj jer „Bog nije Bog mrtvih, nego živih.“ Bog nam nije darovao život da bismo na kraju nestali u ništavilu. Dobili smo život na dar i Bog neće dopustiti da ono što je stvorio jednostavno nestane. Vjerujemo u uskrsnuće, u život vječni i svaki puta kada govorimo vjerovanje to potvrđujemo. Smrt je dio nas i ne trebamo se bojati jer je ona pobijeđena. Naše misli trebaju biti usmjerene k uskrsnuću jer je ono stvarno, istinito i jedino što nam je Bog pripravio za budućnost. Djeca smo Božja i Bog se za nas brine kao majka za svoju djecu. Pripravlja nam samo ono što je najbolje za nas i sve je učinio za nas. Čak je dao i svoj život za nas. Bog nas čeka raširenih ruku i čeka nas da dođemo u njegov zagrljaj, u njegovo kraljevstvo, u život vječni.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje.